Batude Novi foji, broj 51 29.6.2007 12:09
Zapošljavanja bez javnih natječaja
Vodovod d.o.o. Labin zapošljava radnike na temelju općih akata koji su na snazi i koji se primjenjuju, a to su Društveni ugovor TD Vodovod d.o.o. Labin, Kolektivni ugovor i Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji Društva i sistematizaciji poslova. Kod zapošljavanja rukovoditelja financijsko-računovodstvene službe, što je bilo 01.12.2004. godine, kao i kod ostalih zapošljavanja navedeni opći akti su poštivani u potpunosti.
To je odgovor koji je Dino Škopac, direktor Vodovoda, poslao redakcijama Novih foji i Radio Labina na pitanje je li šefica financija u toj tvrtki u vlasništvu lokalne samouprave zaposlena bez natječaja. Prevedeno na jezik nas običnih smrtnika, koji nemamo menadžerske ugovore poput Škopca, a koji mu garantira veliku plaću i još veću otpremninu, pa taman da firmu dovede do stečaja, to znači da je šefica financijsko-računovodstvene službe Vodovoda doista zaposlena bez natječaja, ali da po njihovim aktima, koje su si naravno sami pisali, tako nešto nije ni potrebno.
Mislim da je u današnje vrijeme doista nezamislivo da se bilo tko, pa i najobičniji radnik, u nekoj gradskoj tvrtki, službi ili instituciji zaposli bez natječaja. U vrijeme kada je najveća premija dobiti posao upravo u nekoj od takvih tvrtki, ljudi su posebno osjetljivi na ova pitanja. Zbog posla često posjećujem gradske tvrtke, Grad Labin i ostale općine na Labinštini i puno se puta iznenadim koliko novih lica viđam po tamošnjim uredima. To vjerojatno primjećuju i drugi građani i sve završava na onim kurtoaznim pitanjima tipa «Ca tu si sada?» ili «Otkada delaš tu?». Jeste li se ikada zapitali tko sve radi u raznim gradskim i općinskim službama i onda se pokušali sjetiti kada je objavljen natječaj za neka od tih radnih mjesta? Do još poraznijih saznanja došli bismo kada bismo napravili analizu tko je kome strnić ili nećok, a u nekim sredinama lokalni vlastodršci su bili još bezobrazniji pa su bez kompleksa zapošljavali i vlastite supruge i djecu.
A nepotizam je samo jedan od problema transparentnosti naše lokalne samouprave. Još veći problem je sukob interesa. Kada bi se napravila analiza poslovanja općina i Grada s privatnim tvrtkama, došli bismo do poražavajućeg podatka koliko tvrtki u vlasništvu članova izvršne vlasti ili njihovih obitelji posluje s gradom ili općinama.
Novi kružni tokovi su završeni, Labin je dobio sasvim novi izgled, ali i neka nova pitanja. Svi se, sigurna sam, slažemo da su kružni tokovi najkvalitetnija rješenja za regulaciju prometa. No, zašto je labinskim čelnicima trebalo toliko godina da to shvate? Odnosno, zašto se na isti način nije riješilo, primjerice, i raskršće Kožlje? Tamo je godinama trajao spor s vlasnikom zemljišta, kako bi se trasa ceste za Vinež pomaknula 50-ak metara sjevernije i opet ništa nije riješeno. Jer ako se u vrijeme ljetnih gužvi (i ne samo onda) iz pravca Starci, odnosno Raše, želite uključiti na cestu Labin - Rijeka, za to će vam trebati dosta prometne vještine. Zar nije onda bilo jednostavnije na tom mjestu izgraditi rotor? Imali bismo kružni tok na koji bi se spajale ceste za Starci, centar Labina, Rijeku i Vinež, nikada ne bi bilo prometnog zastoja i niti bi trebalo voditi višegodišnji spor s Kožljetom. A i Jedinstvu bi bilo bolje, jer bi cesta prolazila točno ispred Opskrbnog centra, baš kao što sada druga cesta prolazi ispred Lidla.
U ovom broju smo načeli temu opravdanosti kršanskih izbora (više o tome pišemo na općinskim stranicama Kršana). Naime, i nakon izvanrednih izbora na vlasti u toj općini uglavnom su ostali isti ljudi, pa se otvoreno treba zapitati nije li se tih 300-injak tisuća kuna, koliko su koštali izbori, moglo bolje utrošiti. Uz to, naravno, ide i pitanje tko je za sve to kriv. Neki naši sugovornici uopće nisu dvojili da je za taj trošak kriv Klaudijo Lazarić, bivši predsjednik Općinskog vijeća, koji nije htio sazvati sjednicu Vijeća. U izjavi za naš list Lazarić će, pak, reći da nije istina da se izborima ništa nije promijenilo. Zanimljivo je da je Lazarić u svom promidžbenom đinglu uoči izbora koristio stih „Nije važno tko je kriv". Kao da je već onda znao da će se nakon izbora postavljati i takva pitanja.
A tko je kriv za jedan od većih kulturnih skandala ove godine u Istri? Naime, Daniel Načinović i Miroslav Sinčić su u panoramu suvremenog buzetskog pjesništva pod nazivom "Buzeštice", čiji su urednici, uvrstili i pjesmu pjesnikinje Silverine Prodan, koja je prepisala pjesmu poznate srpske pjesnikinje Desanke Maksimović "Strepnja" ("Ne, nemoj mi prići/ hoću iz daleka da volim oka tvoja dva... Ne, nemoj mi prići/ima više draži ova slatka strepnja, čekanje i stra') i samo joj izmijenila naslov u «Nemoj mi prići». Zar je doista moguće da ova dva književna autoriteta nikada u životu nisu pročitala ovu antologijsku pjesmu ili im je samo bilo važno pokupiti honorar i površno odraditi posao za koji su bili plaćeni.
Nažalost, ima i ljudi koji su godinama primali velike honorare i plaće, a da njihov rad, zapravo, nikada nije doživio ozbiljniju tržišnu provjeru. Najbolji primjer za to je urednička ekipa novog istarskog tjednika „Barkun", koji su godinama bili na najodgovornijim uredničkim dužnostima u Glasu Istre (koji je sam po sebi institucija, pa je u njemu lako biti urednik), a kada su odlučili pokrenuti vlastitu novinu, učinili su to na razini početnika. Igor Brajković je gotovo deset godina bio glavni urednik Glasa Istre, a Tatjana Uvodić Iveša godinama zamjenica bivše glavne urednice Eni Ambrozić i čovjek se mora zapitati za što su ti ljudi godinama primali ogromne plaće, ako im „Barkun" izgleda kao da nikada u životu u rukama nisu držali neku novinu.