Batude Novi foji, broj 56 21.11.2007 8:47

Zašto bi žena glasala za ženu, a nezaposleni za nezaposlenog?

Čak 24 liste istakle su svoje kandidate u našoj izbornoj jedinici. Osim 6-7 ozbiljnih stranaka, koje mogu računati na prelazak izbornog praga, svi ostali najobičniji su egzibicionisti i nikada mi neće biti jasno što te ljude navodi da se uporno, svake četiri godine, pojavljuju na izborima iako dobro znaju, da osim najužih članova njihovih obitelji (a ponekad ni njih), nitko neće glasati za njihove liste. Pazite samo nazive tih tzv. stranaka: Abeceda demokracije, Alijansa za pravnu državu, Hrvatski zbor... Zatim su tu stranke kojima je, izgleda, jedina funkcija da svojim imenima zbunjuju birače poput, primjerice, Autohtone hrvatske seljačke stranke (uz već postojeći i parlamentarni HSS) ili koalicije Istarska socijaldemokratska nezavisna stranka-Stranka umirovljenika, koja bi valjda trebala zadovoljiti sve one Istrijane koji se troume između glasa za IDS, SDP ili HSU, a takvih je, barem među penzićima, sigurno popriličan broj.

Meni su osobno najoriginalnije Demokratska stranka žena i Hrvatska stranka nezaposlenih. Stranka žena u startu je u gubitničkoj poziciji jer se obraća populaciji (ženama) koje u najvećem broju, zapravo, uopće ne žele da ih vode žene. Kao i u svakom drugom poslu, od ginekologa, preko zubara do modnog kreatora, tako i u politici žene više vjeruju muškarcima nego ženama. Stranka nezaposlenih je, pak, poseban biser. Kada smo na našoj internet stranici objavili popis svih listi u VIII. izbornoj jedinici jedan je duhoviti komentator napisao: «Zamislite, ljudi koji ni sami sebi ne mogu naći posao žele da ih izaberemo kako bi nama našli bolje poslove. I što bi bilo s njima kada bi netko s njihove liste doista ušao u Sabor i automatski postao zaposlen na radnom mjestu saborskog zastupnika? Moralo bi doći do samoukinuća stranke jer je malo glupo da se stranka zove Hrvatska stranka nezaposlenih a prvi čovjek s liste ima 15.000 kuna plaće.»

Kako smo mi, srećom, privatna novina kojoj nitko ništa nije darovao, niti nam je država, kao elektronskim medijima, dala koncesiju, tako, fala Bogu, nemamo obavezu ni predstavljati sve te, reći ću otvoreno, bezvezne liste. Stoga smo prostor u Novim fojima ponudili samo strankama i koalicijima koje su i do sada imale status parlamentarnih stranka i koje svoje podružnice imaju na Labinštini. HDZ, HSU, IDS i PGS-HSS-HSLS su se odazvali našem pozivu, dok SDP i HNS nisu bili zainteresirani za predstavljanje svojih nositelja u Novim fojima.

IDS će podržati vladu lijevog centra. Rečenica je to koju šef IDS-a Ivan Jakovčić papagajski ponavlja već godinu dana. Čak ni činjenica što ga je Milanović otpilio kao koalicijskog partnera u VIII. izbornoj jedinici i iako se otvoreno ne slaže s većinom predizbornog programa SDP-a, pa čak ni s odlukom da se za premijera, ukoliko SDP pobijedi na izborima, izabere Ljubo Jurčić, predsjednik IDS-a ni u jednom trenutku nije doveo u pitanje svoju podršku SDP-u. No, svatko tko imalo poznaje Ivana Jakovčića, njegov svjetonazor i lifestil, zna da bi Nino, kada bi smio, najradije koalirao s Ivom Sanaderom. Ivo je naprosto čovjek po Ninovu guštu, netko s kim bi najradije otišao na nogometnu utakmicu, momačku zabavu zajedničkog prijatelja ili zaružio u nekoj oštariji. Jakovčić bi dao sve na svijetu da može biti u Sanaderovoj vladi, a da mu birači to ne zamjere.

No, Jakovčić i vrh IDS-a su si sami krivi zbog svoje ideološke zatucanosti, okova iz kojih još dugo neće moći izaći. Iako IDS po ničemu nije tipična stranka lijevog centra, od 1990. godine njegovi čelnici uporno inzistiraju upravo na takvoj kvalifikaciji, što je s godinama postalo kontraproduktivno, jer to u startu pretpostavlja da je većina Istrana lijeve političke orijentacije, što je potpuno pogrešno razmišljanje. Umjesto da su bili otvoreni prema svim ljudima koji podržavaju ideju regionalizma, IDS-ovci su se okrenuli isključivo prema socijaldemokraciji i time se zauvijek pozicionirali na lijevoj polovici političkog spektra. To je pogrešno jer IDS je, prije svega, interesna stranka poput, primjerice, Hrvatske stranke umirovljenika, Samostalne demokratske srpske stranke ili zastupnika manjina. Interesne stranke i zastupnici manjina imaju samo jedan interes i s tim svojim interesom koaliraju s onim za koga procjene da će moći formirati vlast.

IDS-u je definitivno potreban ideološki zaokret. Njegovi su se čelnici već nakon Tuđmanove smrti trebali maknuti s ljevice i pozicionirati svoju stranku na političkom centru. Da su to tada učinili, danas bi mogli govoriti «Mi ćemo podržati onu vladu koja će najviše učiniti za Istru.» S izjavom «Mi ćemo podržati vladu lijevog centra» nikome nisu zanimljivi. Sanader zna da ih ne bi pridobio ni kada bi Kajinu obećao da će biti predsjednik Sabora, a Milanović im ništa neće ni nuditi kada zna da ionako mogu samo s njim.



21.11.2007 (9:24) Ma si brzo zbrisala pitanje ,tko ti je napisao tekst?Nema veze.Ponovit ću ga još nekoliko puta.

21.11.2007 (9:31) tipkaća mašina...

21.11.2007 (11:14) A ja mislio računalo!?

21.11.2007 (12:13) Daj toliko pljuješ po IDS-u. Očito samo čekaš da IDS napusti ljevicu i SDP pa da staneš uz IDS. Zašto bi IDS, pa i uz krepanog Franceka, stao uz prohrvatski HDZ koji nikad ništa dobroga nije donio Istri.

21.11.2007 (13:25) HDZ je Istri dao županiju, da to nije učinio i danas bismo bili u ZO Rijeka. HDZ je učinio i općine. Da je ostala bivša Općina Labin nikada sela na Labinštini ne bi dobila rasvjetu, asfalt, nove mrtvačnice i domove kulture. Razvijali bi se samo Labin i Rabac, kao 40 godina prije toga. Sve vam je to dao Franjo.

21.11.2007 (14:10) 21.11.2007 (13:25) HDZ je Istri dao županiju, da to nije učinio i danas bismo bili u ZO Rijeka. HDZ je učinio i općine. Da je ostala bivša Općina Labin nikada sela na Labinštini ne bi dobila rasvjetu, asfalt, nove mrtvačnice i domove kulture. Razvijali bi se samo Labin i Rabac, kao 40 godina prije toga. Sve vam je to dao Franjo. **************************** Ma si brižan bedast. Rasvjeta, asfalt, telefoni, automobili su sljed općeg razvoja i za to nije zaslužan ni HDZ ni IDS. Tako su nam ranije govorili komunisti: da ni nas, nic ne bite imeli. Ti pušiš te gluposti i pokle 50 let.

21.11.2007 (14:13) ovaj od 13:25, .... a što reći ... ??!!

21.11.2007 (16:14) Da baš su napravljene i ceste i cestice, pogotovo od učke do čepića, ili je tamo pobijedila neka druga stranka, nitko ništa nije dao niti će dati bez obzira na ishod glasovnja, dođite k sebi i priznajte da ne živimo uopće u demokraciji, jer da živimo definitivno bimo to i znali, ovako šta znamo da nam je sve gore, da je svaki 10 istrijan siromašan, itd, itd... Ne bulaznite bez veze nego dođite k sebi... Probudite se...

21.11.2007 (16:16) da, da pa franjo nam je dao i tajkune a s druge strane pokrao privatizacijom i pretvorbom ovaj glupi osiromašeni narod!

21.11.2007 (20:7) U Istri je više tajkuna iz redova IDS-a nego HDZ-a. Šta je i njih dao Franjo?!

22.11.2007 (7:16) pa fala bogu da ih je dao, ugledali se ids-ovci na Velikog brata!

22.11.2007 (20:11) Dobar tekst Eleonora,samo ona tvoja pojava uz one sa plavom Jaknom,nejasna , valjda ih podržavaš i to je OK,samo oni baš i ne vole žene u svojim redovima,isto kao i IDS,pa u tvom tekstu i ti sama izjavljuješ da žene radije biraju muškarce,pa ja zastanem razmislim i , valjda si u pravu,i ja radije biram žene, ZNA SE.Samo ljudi trebaju birati one za koje smatraju da će im najviše ponuditi, najbolje uvjete,tko će se boriti za njihove ciljeve,pa bez obzira ca je va budontah,se kapimo.Inače super si analizirala,IDS je sam po sebi dovoljan i bitno je i da dalje vlada,a za politički poraz ionako nitko ne snosi posljedice.U zapadnim demokracijama,kada stranka ostvari ovakav PAAAAAD,kao oni , svi redom na listama daju ostavku,ili njihovu ostavku traži članstvo stranke,pa je to super situacija za nove ljude , željne dokazivanja, nekih novih vjetrova.Što vrijedi za IDS,također vrijedi i za ostale,kao da su se pretplatili na te pozicije,gori su od naših Maršala.A smjena će njihova biti samo kad "maršal ckne", mislim onaj muzički naravno. A da si ti Eleonora na listi,vjeruj mi da bi moj glas bio za tebe,bez obzira koja lista,koja stranka,malo je žena koje se upliću u muške poslove,zbog toga imaš moj glas,ako se ikad budeš angažirala.Pozdrav

22.11.2007 (20:35) ŠTO BI ELEONORA rekla o ovome te dali bi jednom ovakvo nešto i komentirala ???????? Malo tko danas riskira da zbog pravdaškog jezika izgubi radno mjesto Prva zviždaèica oglasila se iz hrvatskih medija. Opet žena. One druge znamo. Ankica Lepej iz Zagrebaèke banke, Vesna Balenoviæ iz Ine, pa onda ona odvjetnica èijeg se imena, neka mi oprosti, sada ne mogu sjetiti, a koja je nedavno odluèila izaæi iz Odvjetnièke komore jer više nije htjela podnositi hipokriziju unutar te društveno ugledne struke. Pa onda šefica sindikata sinjske Dalmatinke Iva Radonja, hrabra tekstilna radnica koja se suprotstavila talijanskom vlasniku tvornice jer svoju potplaæenu radnu snagu izrabljuje kao da su volovi pod jarmom. Ova se zove Tanja Pavièiæ, novinarka je u Lideru, malotiražnom biznis tjedniku èiji su vlasnici moæno osiguravajuæe društvo Agram te direktor i urednik tih novina. Majka je petoro djece. Njezi muž je isto novinar i sluèajno radi u Jutarnjem listu. O pismu Tanje Pavièiæ, koje je mailom poslala svim kolegama, a u kojem je detaljno i emotivno ispripovijedala zašto je prije dvadesetak dana dala ostavku na dužnost urednice priloga u Lideru i zašto je spremna zauvijek napustiti novinarstvo, prièa veæ danima cijela naša struka. Tanja je bila zaprepaštena kolika joj je podrška stigla iz novinarske branše iz cijele Hrvatske, ljudi koji je poznaju i ne poznaju. Ali oèito je da su se mnogi s njome lako poistovjetili jer ni u brojnim medijskim kuæama, pogotovo onima koje su zaturene i usamljene u manjim mjestima, nije ništa bolje nego u Lideru. Baš ništa bolje iako se radi o medijima koji svima drugima sole pamet, koji druge u društvu prozivaju zbog korupcije, nemorala, zlostavljanja na poslu i kršenja profesionalnih principa, a èije su redakcije ponekad legla istog takvog crnog mraka. Zašto je, dakle, pukla Tanja Pavièiæ? Umjesto 28 priloga godišnje koliko stoji u Tanjinom ugovoru, priloga koji uglavnom služe kao “nosaèi” plaæenih reklamnih oglasa i vlasnicima donose najveæu zaradu, Tanja Pavièiæ ih je u deset mjeseci ove godine veæ napravila 49. Isporuèila ih je za istu plaæu i to u nemoguæim radnim uvjetima. Pored toga, bogati klijenti i takozvani strateški partneri, kaže Tanja, preuzeli su ureðivanje novina, a marketing se toliko osilio da je poèeo izdavati nareðenja urednici. Tako su se u prilozima morali objavljivati tekstovi koji glume novinarske, a u stvari su jedva prikrivena reklama. Na Tanjino ime ispunjavali su se putni nalozi iako Tanja za Lider nikad nije putovala. Na kraju je Agram naredio svojim zaposlenicima da se pretplate na Lider. Zatim je to isto svojim novinarima naredilo udvornièko vodstvo Lidera. Na novine u kojima radi morala se pretplatiti i Tanja i svi drugi novinari. Stvarna obitelj, iz koje muž, žena i sin rade u Agramu, tako doma svaki put donosi po tri primjerka Lidera koje moraju platiti iz svog džepa. Nitko ne voli kad mora staviti na kocku svoj posao. Od posla se živi, od posla se plaæaju raèuni i ispunjavaju se male želje djeci. Zato malo tko riskira da zbog pravdaškog jezika izgubi radno mjesto. U ovih 18 godina hrvatskog tranzicijskog kapitalizma ljudi su i predobro razumjeli kako je ništavna moæ rada, a kako neosporiva moæ vlasništva. Radnik može tvrditi da je dva i dva èetiri, ali ako vlasnik i poslodavac kaže da je devet, nema te sile da ne bude na njegovu. Njegovih dvanaeset basnoslovno skupih advokata po zakonu æe vam dokazati da lažete i tu u Hrvatskoj još nije bilo neke zapažene iznimke.Profesionalne organizacije, inspekcije i sindikati i sami su u velikoj mjeri ogrezli u tom ravnodušju. Samo æe budala, dakle, tjerati profesionalne principe stojeæi ispred fotelje koja joj daje plaæu. A PTSP se može dobiti i drugaèije, ako bi ga neki èudak baš volio imati. Zato se oni kojima se na poslu prevræe žeudac od stvari koje vide, a na koje misle da ne mogu utjecati, radije pokriju ušima, gledaju u pod tih osam ili deset sati na dan i gutaju knedle. Gvalja stresa raste u prsima kao gruda snijega, znoje se ispod pazuha, ali barem prokleta plaæa dolazi na raèun. Zato ljudi rade ono što im se kaže iako se s tim ne slažu, i drže usta zatvorena. Ujutro se ustanu, zirnu ispod oka na svoje smrknuto lice u ogledalu i mrmljaju kako je njihov život ipak negdje drugdje, a ne na poslu, i kako je taj drugi dio života ipak najvažniji. Jest jarac! Na poslu i oko posla potroši se pola dana, pa ti vidi treba li ti to da si tamo zadovoljan ili ti se za to fuæka. Tanja Pavièiæ zato se ipak odluèila na protest. Hoæe li se u njenoj tvrtki nešto promijeniti? Neæe. HND joj je savjetovalo da svoj “sluèaj” da na Vijeæe èasti. Umjesto da se rukovodstvo HND-a najavilo kod izdavaèa i vlasnika Lidera i Agrama i diglo oko ovoga besprimjernu dreku. Dok je to tako, ljudi su sami. Oni s nižim pragom tolerancije na svinjarije i viškom dostojanstva poput Tanje mogu jedino otiæi. A to je vrlo žalosno. __POZDRAV ZGODNOJ ŽENI __________ _____

22.11.2007 (21:35) NAJNOVIJE STANJE po anketi javnog mijenja,ovih tvojih egzotičnih stranaka,nema ni pod OSTALO......... SDP Agresivna izborna kampanja pod motom ‘Račun za svaki kat i svaki sat’, usmjerena na Sanadera osobno, pridonijela je, čini se, skoku SDP-a od 3,1 posto poena u odnosu na rezultate iz listopada 33,4% 62 mandata HDZ Sanader je u kampanji obišao više od 60 gradova, održao desetke govora, a u stranačkoj središnjici svaki dan je konferencija za novinare. Rezultat je porastao za 2,2 posto, ali SDP-ov je rastao više 32,5% 58 mandata HSS-HSLS-PGS 6,6% 7 mandata HNS 5,9% 5 mandata HSU 4,8% 3 mandata HSP 3,8% 2 mandata IDS 1,5% 2 mandata HDSSB 0,9% 1 mandat

22.11.2007 (23:43) Ma da, baš je za vjerovati da će HSP i IDS imati po 2 mandata. Jasno je da je SDP isti k... kao HDZ. Ne bih ni pod razno glasa ni za jedne ni za druge. sve su nas zavili u crno.

23.11.2007 (12:15) EVO LIPA,ovaj političar priznaje i žene,ja bi za njega glas dao,a dobro vodi svoje Varaždince,takve ljude trebamo i mi ,POZDRAV ovo je iz "G.I." Èaèiæ: Rutina, nepotizam i korupcija u IDS-u Odazvali smo se, kao i još 200-tinjak graðana, u èetvrtak na predizborni skup HNS-a na poreèkoj Gradskoj tržnici. Graðanima Poreštine se obratio nositelj liste broj 8. u 8. izbornoj jedinici Radimir Èaèiæ. Aktivisti HNS-a su djelili kroštule, glazba je svirala " Da li znaš kako je živjeti u raju", a kandidat za premijera je stisnuo ruku i porazgovarao sa svima koji su to željeli. Kretao se meðu graðanima kao da je doma. Svoje obraæanje graðanima otpoèeo je dosjetkom: " znate li zašto se pozdravljam sa ženama" ? Zato što one èine 62 % hrvatskog stanovništva i znaèajan su broj glasaèa, a onda dometnuo savjet Vesne Pusiæ: " ali nemoj s jednom po jednom, jer bi dugo trajalo". Naravno ovo je razbilo "ozbiljnost" skupa. No, onda je župan Varaždinski krenuo: " Ukoliko glasate za HSLS ili HSU, glasate za HDZ, jer bez njih HDZ ne bi imao Vladu". Ukoliko želite promjene glasajte za Lijevi centar, znaèi SDP i HNS. Onda, promjena ritma s pitanjem: "znate li koje su 3 najskuplje županije u RH, pritom mislim na troškove uprave" ? Nijedna od te 3 nije HDZ-eova: 1. Najskuplji je grad Zagreb ( 7 puta skuplji od hrvatskog prosjeka ). 2. Istarska županija i 3. Primorsko-goranska županija. Ankete su pokazale da sam bio najuspješniji ministar u prethodnoj Vladi, od HDZ-ovih 400 i nešto kilometara autocesta ( slogan: ostvareno ), za vrijeme mog mandata izgraðeno je preko 300 kilometara, a "Kalmetina" je i znatno skuplja po kilometru. Most za Pelješac, pokazuju raèunice koštao bi 3,36 milijardi kuna, a vodio bi od nikuda u ništa, jer od Pelješca do prve ceste za Dubrovnik ima još 33 kilometra bespuæa. Za taj novac bi se u Hrvatskoj moglo izgraditi 336 školskih sportskih dvorana, a trenutne potrebe su 250 dvorana, znaèi još bi se uštedjelo. Od kada sam župan Varaždinski izgraðeno je i rekonstruirano 44 škole i izgraðeno 15 sportskih dvorana. Uèenici srednjih škola, sva 4 razreda, imaju besplatni prijevoz, a studentske stipendije se kreæu od 1000-4000 kuna, ovisno da li se studira u Varaždinu, u Hrvatskoj ili inozemstvu. To je rezultiralo time da je od 8500 svršenih srednjoškolaca njih 5500 upisalo studij. To je iskorak u društvo znanja. Svi koji poznaju abecedu menadžmenta znaju da nakon 8 godina treba mijenjati menadžment, jer se stvaraju partnerski odnosi, osobni interesi koji postaju smetnja poslovnosti. To se dogodilo i IDS-u. Pojavila se rutina, nepotizam i korupcija. Istra je mala županija kao i varaždinska, no mi æemo na ovim izborima dobiti 5 saborskih zastupnika. IDS prvi put ide na parlamentarne izbore sam, želim im sreæu, no bojim se da æe se morati suoèiti s istinom. "Glasajte ZA lijevi centar, SDP i HNS", završio je svoj istup Èaèiæ. Iako je bio prisutan na skupu, 10. kandidat na izbornoj listi HNS-a u 8. izbornoj jedinici, poreèan Željko Bubièiæ nije govorio. Nakon toga Radimir Èaèiæ je potpisao 100-tinjak svojih knjiga i sa svakim od graðana koji su to željeli razmjenio par rijeèi, donosi Poreština.

26.11.2007 (2:7) Zasto bi zena glasala za zenu? A zasto ne bi?

26.11.2007 (11:42) Ja sam predvidio ovako: SDP 6, IDS 3, HDZ 3, HSU 1, PGS-HSS-HSLS 1. Bio sam blizu, jelda? Samo sam pobrkao HNS sa PGS-om..

27.11.2007 (16:26) Istina, moje bi predviđanje bilo točnije da je d hondtova metoda HNS-u dala mandat a nije iako je preko 5%.

27.11.2007 (20:31) HDZ-ovci ne spadaju u našu Istru, naka idu od kuda su i došli, bolje za nas Istrijane

28.11.2007 (16:34) Lista Jedino ISTRA! Go! IDS! Za Republiku Istru!

28.11.2007 (18:35) Ti biš prvi uša va Toliju kada bi trebalo ratovat za Republiku Istru.

29.11.2007 (9:41) Ku... bin. Da treba ratovat za Hrvatsku bin uša va SAD, ali za istru bin ratova. Jedino ISTRA! Go! IDS! Za Republiku Istru!

29.11.2007 (13:35) 17.ISTARSKI DEMOKRATSKI SABOR - IDS

29.11.2007 (18:18) Pa zoč onda nisi ratova kada je trebalo? Si ki su se potrudili za to, si su dobili države. Anke Šiptari će je sada dobit. Njonjo si bi 90-te, njonjo si i sada!

30.11.2007 (14:26) Jer mislin da ratovi nisu rješenje.. Ca ja moren kad ne želin ubit par miljari prekoučkari zarad samostalnosti.

1.12.2007 (20:36) Saka skuza,ima muza.Onda se ne zali da smo okupirani. Zivi i pusti zivjeti.

2.12.2007 (19:27) Joh je vami. Ne zaslužujemo Istru. kad smo takove vosce, zaslužujemo samo život va Hrvatske sa HDZ-om.

2.12.2007 (23:6) Ili SDP-om. Kao da je kakva razlika.

4.12.2007 (1:10) "Večernji L." Istarski gradovi u žestokoj kampanji Protiv nasilja nad ženama: Ne batinama u Istri Autor Tanja Ušić PULA- Povjerenstva za jednakost spolova svih gradova u Istri u sljedećih će 16 dana provoditi žestoku kampanju protiv nasilja nad ženama, jednog od najvećih problema današnjice. Time se uključuju u kampanju na nacionalnoj ali i europskoj razini, kako bi se osnažile ustanova, uključenih u pomoć zlostavljanim ženama, ali i “otvaranja očiju” cijele javnosti koja često od problema okreće glavu. Na konferenciji su aktivistice Županijskog i gradskih povjerenstava Istre predstavile aktivnosti. Podrška bedževima Želimo pomoći svim ustanovama koje trebaju biti uključene u problem zlostavljanih žena, da posao rade učinkovito. Od državnih institucija, policije, pravosudnih organa, do Centra za socijalnu skrb, odvjetništva i zdravstva. Sustav nedovoljno pomaže, a osobit je problem u zdravstvu jer liječnici ili ne javljaju policiji o zlostavljanju ili to ne znaju prepoznati - kaže Štefanija Žumbar-Prosenjak, koordinatorica povjerenstva Labina. Zato je posljednjih mjeseci provedena edukacija zaposlenika tih ustanova radi pružanja podrške i pomoći zlostavljanim ženama. Treće sklonište - Ovoga petka u svim gradovima Istre dijelit ćemo promotivne letke i bedže s logom “Za zlostavljanje nema opravdanja” te upozoravati na problem. Tom prigodom prikupljat će se i novac za opremanje Sigurne kuće Istra, u kojoj će zlostavljanje žene imati utočište i, što je još važnije, i psihološku te pravnu pomoć. - To će biti treće sklonište za zlostavljane žene u Istri, pa će mo u svima zajedno imati 25 ležajeva. Nije bitan kapacitet, nego da uvijek imamo mjesta. Zlostavljane žene imaju najčešće djecu pa im je bitno pomoći i materijalno i stambeno - kaže Jadranka Černjul, koordinatorica Sigurne kuće Istra. ________________________________________________________________ Bilo bi lijepo da i ti o ovome napišeš koju riječ,barem onako kao žena.

4.12.2007 (22:16) Kada su mlade pale se na razbijače, a kada se ožene za takve onda plaču da su zlostavljane. Štreber

5.12.2007 (4:38) Ne zlostavljaju samo tzv.razbijaci.Cesto Podmukli i tihi i oni koji misle da drzati kontrolu nad zenom znaci ljubav... postanu nesnosni.Verbalno i mentalno maltretiranje,stvara duboke rane.

5.12.2007 (8:45) Svi zajedno izbacimo nasilje iz svog života, posebice nad članovima obitelji.

6.12.2007 (23:25) republika istra?daj molim te...

8.12.2007 (11:42) ča ti smeta?

8.12.2007 (19:51) SIGURNA KUĆA /broj telefona je 052/500-148, evo lipa,kad nećeš ti ima tko hoće, a što se tiče kritike tvoga kolege,"a šta smo to mi prešutili(foji)", evo mu naprimjer odgovora,možda ćete vi i pisati o ovome tko zna, ja sam samo naveo da nedovoljno o nekim problemima pišete,moje mišljenje,svejedno pozdrav.

11.12.2007 (12:28) DOBAR TEXT.BRAVO ELEONORA!!!

11.12.2007 (12:55) IDS se ponasa kao HDZ u doba Franje Tudmana s tim da se HDZ reformirao i postao moderna evropska stranka a IDS postaje sve zatvorenija i konzervativnija stranka koja pobjeduje samo zato sto koristi Istarsko ime.

11.12.2007 (23:50) ti počni koristiti ustaško ime pa dobivaj i ti.

13.12.2007 (16:23) IVANA RADAČIĆ, PRAVNA EKSPERTICA S UNIVERSITY COLLEGE IZ LONDONA GOVORI O STANJU LJUDSKIH PRAVA U HRVATSKOJ DANAS PRAVO NA ODGOVORNOST�� Bojan MUNJIN 12. prosinca, 2007. Ako ovdje želite zaštititi svoja prava, pa tužiti nekog za kršenje tih prava, ne znate hoćete li zaista biti zaštićeni, koliko će to trajati, da li će se riješiti u vašu korist i da li će druga strana to shvatiti užasno osobno. Velik broj ljudi podržava ljudska prava samo ako se traže u okviru zadane norme, što znači da će ljudi biti načelno za prava homoseksualaca pod uvjetom da oni o tome šute i da svoje pravo drže iza zatvorenih vrata. Ta doktrina nacionalne, vjerske i ideološke homogenizacije i ideja da smo svi isti, pogubna je za ljudska prava svakog konkretnog čovjeka koji je po mnogo čemu različit od ovog unificiranog modela, pogotovo u situaciji kada zapravo niti ne znamo koje su naše vrijednosti verzija za tisak Kako izgleda stanje ljudskih prava u Hrvatskoj danas, kada se koliko toliko lakše diše nego deset godina ranije? Odlična sugovornica na ovu temu je Ivana Radačić, koja je nakon diplome na Pravnom fakultetu u Zagrebu magistrirala kriminologiju na Sveučilištu u Cambridgeu i pravne znanosti na Sveučilištu u Michiganu, a kao aktivistica djeluje u organizacijama od Human Rights Watcha u New Yorku, preko Međunarodnog centra za pravnu zaštitu ljudskih prava u Londonu do Centra za mirovne studije u Zagrebu. Trenutno, Ivana Radačić završava doktorski studij iz područja ljudskih prava žena na University College London (UCL), a za Feral govori o različitim iskustvima teorije i prakse ljudskih prava u Hrvatskoj i u Evropi. - Kako uz Međunarodni dan ljudskih prava, 10. prosinac, izgleda pogled na ljudska prava u Hrvatskoj? - Iako danas imamo veliki broj solidnih zakona koji pokrivaju većinu pitanja ljudskih prava te dobar Nacionalni program zaštite i promocije ljudskih prava, i premda smo ratificirali većinu međunarodnih konvencija, najveći problem u Hrvatskoj danas predstavlja manjak volje za suštinsko razumijevanje pojma ljudskih prava, kako društva tako i institucija koje primjenjuju ove zakone. Osim toga, i zakonska regulativa bi u nekim područjima mogla biti bolja. Na primjer, iako Zakon o istospolnim zajednicama predstavlja napredak u odnosu na vrijeme kada ga nije bilo, on ne osigurava sva prava koja su predviđena u izvanbračnim zajednicama heteroseksualnih osoba, primjerice, u području socijalnih i zdravstvenih prava. Ono što je posebno problematično u našem zakonodavstvu (u Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji) jest što zaštitne mjere (npr. udaljavanje iz stana, zabrana prilaska žrtvi) ne mogu biti izrečene prije nego što sud proglasi zlostavljača krivim u prekršajnom postupku. S obzirom da je u takvim slučajevima potrebna hitna mjera udaljavanja zlostavljača od žrtve, morala bi postojati pravna mogućnost zaštite na licu mjesta bez obzira hoće li se pokrenuti prekršajni postupak i koji će biti njegov ishod. U Austriji policija, ukoliko ima dokaze, može na licu mjesta izreći neku od zaštitnih mjera (npr. udaljenje iz stana), što kod nas nije moguće. Dakle, trebalo bi i kod nas dati mogućnost policiji da izriče zaštitne mjere, a trebalo bi razmisliti i o osnivanju posebnih (obiteljskih) odjela na sudovima koji bi imali takvu nadležnost kao što je to, na primjer, slučaj u Velikoj Britaniji. Silovanje po zakonu - Zašto hrvatski sustav mjera zaštite od nasilja u obitelji nije efikasniji? - Mislim da kod nas još uvijek nije osviješteno što takvo zlostavljanje znači, uz činjenicu da ni žene ne koriste sredstva zakonske zaštite koja su predviđena. Uz navedene probleme sa zaštitnim mjerama treba spomenuti da je Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji prekršajni zakon, koji predviđa maksimalnu kaznu od 60 dana zatvora. Naime, iako je nasilničko ponašanje u obitelji definirano kao kazneno djelo, problematično je što elementi tog čina nisu jasno definirani, pa nije jasno kada će se nasilje u obitelji goniti kao prekršaj, a kada kao kazneno djelo. Bez obzira što se javno na zlostavljanja u obitelji gleda negativno, problem je u tome što se u konkretnim slučajevima takvo nasilje ipak smatra privatnim problemom u kojem javnost ne treba sudjelovati pa onda žrtve ni država ne treba štititi. To je dio naše kulture koja se ogleda od vrtića do radnog mjesta i u kojoj smo navikli da se nasiljem rješavaju problemi, pa je onda i kao normalno prihvaćen položaj žrtve. Nasilje u obitelji ozbiljan je problem, i ozbiljno bi ga trebalo rješavati. - Možete li nam pobliže opisati kako funkcioniranje domaćeg sustava izgleda u praksi? - Dat ću neke primjere. U slučaju A.Z. (podaci poznati uredništvu) Centar za socijalni rad nasilniku koji je godinama zlostavljao i prijetio ženi, a jednom je prilikom i oteo i držao pod nožem, prenio je točne datume i vrijeme ženinih posjeta djetetu kojeg joj je Centar oduzeo, nakon čega je nasilnik, za vrijeme jednog ženinog posjeta djetetu, ženu i ubio. Uz okolnost da je Centar oduzeo dijete majci i time oštetio i dijete i majku, država je u ovom slučaju zakazala više puta. Žena je zatražila zaštitne mjere, pokrenula je sudski postupak u kojem postoji vrlo kratak rok od nekoliko dana u kojem sud mora odlučiti o zaštitnim mjerama, no sud se nije javio mjesecima. U drugom slučaju, sud nije donio zaštitnu mjeru iako je policija to zahtijevala i bez obzira na prijetnju zlostavljača da će ženu ubiti, što se na kraju i dogodilo. Ili možemo spomenuti slučaj pravnice koja je radila u državnoj upravi i koja je u jednom trenutku oslijepila zbog čega je odmah umirovljena iako postoji propis da državne ustanove moraju zapošljavati i osobe s invaliditetom. U slučaju B.P. (podaci poznati redakciji), pak, sud je na primjer smatrao normalnom reakciju muža koji je ženu nazvao "kurvom" kada ju je u kafiću vidio s drugim muškarcem. Navedeni primjeri pokazuju da sami zakoni nisu dovoljni, već provoditelje zakona treba educirati o problemu nasilja nad ženama, a mora se i osigurati zajednički rad pravnika, psihologa, socijalnih radnika i kriminalista. O hermafroditima - Kako se kod nas tretiraju slučajevi zlostavljanja žena na radnom mjestu? - Zlostavljanje na radnom mjestu je dosta nepoznato u hrvatskom sudstvu bez obzira što je ono zabranjeno novim Zakonom o ravnopravnosti spolova i Zakonom o radu. Žene su egzistencijalno ucijenjene i radije neće izgubiti posao nego ići na zaštitu svojih prava, tim više što ne vjeruju u pravni sustav zaštite jer je spor, često korumpiran i nedjelotvoran. Prava zaposlenih žena funkcioniraju kao opća kategorija pod uvjetom da u konkretnom slučaju žene, na primjer, ne idu često na bolovanja zbog djece, a kada je u pitanju nasilje nad njima, to se onda opet smatra lošim, ali opće je mišljenje da su one – malo i same krive. Što se tiče seksualnog nasilja, naš Kazneni zakon još uvijek traži dokaz fizičkog nasilja, iako je u slučaju "M.C. protiv Bugarske" Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu okvalificirao da silovanje postoji kao nasilan čin i u situaciji kada se žrtva ne brani (fizički). - Kako se može boriti protiv kulture nasilja? - Umjesto odgovora evo jednog primjera. U Engleskoj ima i skinheadsa i fašistički nastrojenih pojedinaca i netrpeljivosti prema islamskoj zajednici, ali tamo se jednostavno zna što u odnosu na zakon i sankcije – ne može proći. Nedavno je jedna sudionica u Big Brotheru iznosila rasističke izjave prema jednoj Indijki i nakon toga je bila sankcionirana kao i TV stanica Channal Four, a javnost se digla na noge. U tom smislu naša je situacija šizofrena jer mi čak ni na formalnom nivou ne znamo koje su naše vrijednosti i koliko god proklamiramo ljudska prava i pristup Evropi, niti nam institucije ne šalju jasnu sliku koje vrijednosti podržavaju. Englesko društvo je usvojilo ideju multikulturalnosti, ali ta ideja nije pala s neba nego su i edukacija, javnost, institucije i mediji bili udruženi u promoviranju ovih vrijednosti. Na londonskim pravnim fakultetima i sveučilištima ima niz predmeta iz područja ljudskih prava, neprestano traju javne rasprave o različitim aspektima konkretnih prava, a na engleskoj televiziji postoji BBC Learning Zone, dakle, posebni kanal koji pušta samo dokumentarce o problemima određenih društvenih skupina; o ljudima s Downovim sindromom, o manjinama, o hermafroditima, kao o ljudima koji žive tu među nama - o razumijevanju razlika. Uz određene pozitivne pomake posljednjih godina, to je ono što ovdje fali. Oni drugi - Kako izgleda tretiranje ljudskih prava u Engleskoj prema iskustvu vlastite kože? - Kada sam došla u Englesku i upisala doktorat na University College London odmah su me pozvali da predajem tri predmeta na pravnom fakultetu, bez obzira što sam tada imala 26 godina, što dolazim iz jedne male Hrvatske, što nisam državljanka Ujedinjenog Kraljevstva i što mi engleski nije materinji jezik. Ovdje je probijanje kroz institucije vrlo teška misija, a tamo je pitanje ljudskih prava u konkretnom smislu u tome da ako imaš što za reći, pokazati ili učiniti, to uglavnom možeš i ostvariti. Pitanje ženskih ljudskih prava danas je u Evropi najlegitimnija stvar i kao akademska disciplina i kao stil ponašanja, promoviraju se nove teme, feminističke pravne teorije, ljudi rade doktorate iz raznoraznih područja. Čini mi se da je ovdje vrlo problematičan taj strah od drugačijeg i strah uopće pa je primjena zakona i zaštita ljudskih prava tako spora jer se ljudi generalno svega boje. - Pokušajte definirati strah kao socijalnu kategoriju? - Ako ovdje želite zaštititi svoja prava pa, dakle tužiti, nekog za kršenje tih prava, ne znate hoćete li zaista biti zaštićeni, koliko će to trajati, da li će se riješiti u vašu korist i da li će druga strana to shvatiti užasno osobno. Iako se načelno misli da su ljudska prava OK, velik broj ljudi podržava ljudska prava samo ako se traže u okviru zadane norme. To znači da će ljudi biti načelno za prava homoseksualaca pod uvjetom da oni o tome šute i da svoje pravo drže iza zatvorenih vrata. Zahtjev za ispunjavanje prava ranjivih skupina, na primjer Roma, koja su potrebna da bi uopće dostigle ravnopravnost, gleda se kao na pretjerivanje u odnosu na nas "normalne" građane. Ta doktrina nacionalne, vjerske i ideološke homogenizacije i ideja da smo svi isti, pogubna je za ljudska prava svakog konkretnog čovjeka koji je po mnogo čemu različit od ovog unificiranog modela, pogotovo u situaciji kada zapravo niti ne znamo koje su naše vrijednosti. Pucanje prsluka - Kako u ovakvoj situaciji reagiraju organizacije za zaštitu ljudskih prava u Hrvatskoj? - Većina organizacija napravila je puno u toku rata i nakon njega na podizanju i senzibiliziranju svijesti za ljudska prava, spomenula bih, na primjer, Centar za mirovne studije, Centar za ženske studije, Centar za mir i nenasilje iz Osijeka, B.a.b.e., Centar za žene žrtve rata i CESI, ali problem je u tome što je zakonska regulativa još uvijek takva da ne dozvoljava pravnicima iz nevladinih organizacija da pružaju direktnu pravnu pomoć žrtvama nasilja i diskriminacije. S druge strane, postoji nedovoljna educiranost, a često i nesenzibiliziranost hrvatskih odvjetnika za ljudska prava pa se time mnogi odvjetnici i ne žele baviti. Zato mislim da je vrlo korisna inicijativa u kojoj osobno sudjelujem, koju je pokrenuo Centar za mirovne studije iz Zagreba i Interights (međunarodni centar za pravnu zaštitu ljudskih prava) iz Londona, u kojem ćemo u idućih godinu i pol dana obrazovati dvadeset domaćih odvjetnika o Evropskoj konvenciji za ljudska prava. Proći ćemo sve dijelove Konvencije, imat ćemo simulacije suđenja pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, dolazit će predavati stručnjaci s Evropskog suda, analizirat ćemo karakteristične slučajeve... Ovo je odličan program, ali bilo bi dobro da se nešto slično sustavno nastavi u okviru Hrvatske odvjetničke komore. Osim toga, i pravni fakulteti trebali bi u svojim programima imati ljudska prava, jer je to preduvjet efektivne zaštite ljudskih prava u pravosudnom sustavu, a do sada nisu pokazali dovoljan interes za ovakvu vrstu edukacije. - Kakva je situacija u okolnim državama? - Ohrabruje situacija u Srbiji i u Bugarskoj gdje nevladine organizacije oko sebe imaju veliki broj pravnika koji pomažu konkretnim ljudima. U Engleskoj u manje-više svakom odvjetničkom uredu postoje ljudi koji su specijalizirani za Evropski sud i ljudska prava uz nevladine organizacije koje na tome puno rade. U Hrvatskoj se mnogi ljudi užasno puno žale, a ne žele preuzeti individualnu odgovornost za društvo u kome žive. Ono što je dobro jest da je, na primjer, na Filozofskom fakultetu Vedrana Spajić Vrkaš pokrenula inicijativu interdisciplinarne edukacije za ljudska prava, koja se uz velike muke pokušava postaviti na noge, nadam se da će zaživjeti. S obzirom da je pravo moćan element društvene promjene i s obzirom da je Hrvatska u procesu pristupa EU-u preuzela obavezu široke edukacije na nacionalnoj razini o ljudskim pravima, a takvu obavezu joj nameću i međunarodni instrumenti zaštite ljudskih prava, ja sam zagovornik kontinuiranog učenja koje stvara takvu kulturu ponašanja. Tu edukaciju sustavno moraju preuzeti institucije jer zakoni neće riješiti probleme sami od sebe. "FERAL "

13.12.2007 (19:4) "G.I." ISTRAŽIVANJE VLADINOG UREDA ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA O DISKRIMINACIJI ŽENA PRI ZAPOŠLJAVANJU Poslodavci više od 60 posto žena pitali namjeravaju li rađati Poslodavci često pitaju o bračnom statusu i broju djece, a otkaz zbog trudnoće, što je najteži oblik kršenja radnog prava i spolne diskriminacije, doživjelo je 5,6 posto žena ZAGREB - Već prilikom razgovora za posao više od četvrtine nezaposlenih žena u Hrvatskoj doživjelo je spolnu diskriminaciju ili zlostavljanje. Svakoj četvrtoj poslodavac je upućivao laskave komentare na račun izgleda, njih 8,5 posto doživjelo je uvredljive komentare na račun svoje pameti, a gotovo deset posto žena i prije dobivanja posla poslodavci su seksualno ucjenjivali, pipkali, verbalno im prijetili pa čak i seksualno napastovali. Rezultati istraživanja što ga je u listopadu proveo Vladin Ured za ravnopravnost spolova u suradnji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje i sociolozima zagrebačkog Filozofskog fakulteta pokazali su da hrvatski poslodavci, kad je o ženama riječ, obilato krše radno zakonodavstvo. Svaka druga nezaposlena žena u Hrvatskoj susrela se s oglasima za zapošljavanje gdje je spolna pripadnost jedan od uvjeta za dobivanje posla, a više od 60 posto poslodavac je prilikom razgovora za posao pitao o bračnom statusu i broju djece te namjeravaju li rađati i planiraju li obitelj. Otkaz zbog trudnoće, što se smatra najtežom povredom radnog prava i najtežim oblikom spolne diskriminacije, doživjelo je 5,6 posto nezaposlenih žena. Petina ih je na prethodnom poslu imala godišnji odmor kraći od 18 radnih dana, a trećini je bivši poslodavac uvjetovao zaposlenje obvezom prekovremenog rada. Od svake druge žene poslodavac je tražio da radi nedjeljom i praznicima. Žene se smatraju diskriminiranima na tržištu rada i tržišno podcijenjenima. Više od 80 posto smatra ih da se muškarcima u Hrvatskoj lakše zaposliti, a tek petina smatra da žene i muškarci imaju jednak društveni status i jednake mogućnosti. Gotovo 20 posto žena napustilo bi Hrvatsku kad bi dobile ponudu za dobro plaćen posao u inozemstvu, a čak 70 posto ispitanica smatra da su im šanse za zapošljavanje u Hrvatskoj minimalne. Istraživanje je obuhvatilo uzorak od 1.017 nezaposlenih žena iz čitave Hrvatske. Pokazalo se da su uglavnom siromašne, najviše ih je u dobi od 36 do 54 godine, a na posao najduže čekaju one s nižim stupnjem obrazovanja, iz manje razvijenih krajeva. Njih 41 posto u mjesecu pred izbore nije znalo za koga bi glasovalo, 22 posto najavilo je da neće izaći na izbore, a preostale su se ravnomjerno podijelile između HDZ-a i SDP-a. Predstojnica Ureda za ravnopravnost spolova Helena Štimac Radin najavila je jučer da će njen ured, zbog toga što poslodavci ozbiljno krše zakon, inicirati izradu kodeksa koji bi ih obvezao da poštuju Ustav i zakone. Lj. BRATONJA MARTINOVIĆ Najviše diskriminacije u Istri i Primorju? U većini slučajeva spolne diskriminacije i kršenja zakona o radu i ravnopravnosti spolova poslodavci Istre i Primorja u samom su vrhu. Pitanje o bračnom statusu i broju djece gotovo svaki put je na razgovoru za posao čulo 36,8 posto Primorki i Istranki, dok je u ostalom dijelu Hrvatske postotak bitno manji (ispod 20 posto). Rad nedjeljom i praznicima poslodavci su tražili u 66,7 posto slučajeva (drugdje ispod 50 posto), a oglasi u kojima se posao uvjetuje spolnom pripadnošću pojavili su se u 41,7 posto slučajeva.

13.12.2007 (19:31) Eleonora, bila si u pravu u vezi "Barkuna". Novina je prestala izlaziti.

16.12.2007 (9:16) Isto kao i Istarski glas i Moja Pula.

17.12.2007 (19:9) KONFEDERACIJA HRVATSKOJ, LIBURNIJA ISTRI!!