Batude Novi foji, broj 60 28.3.2008 8:14
Od kada je Dubrova na području Grada Labina?
U prvoj polovici 90-ih godina, kada su počele propadati tvornice u industrijskoj zoni na Dubrovi, nezadovoljni radnici, tada još nenaviknuti na novi teritorijalni ustroj i nove općinske granice, najčešće su dolazili ispred žute zgrade na Titovom trgu i tražili da ih prime tadašnji gradonačelnik Labina Marin Brkarić ili dogradonačelnik Vlado Paliska. Paliska i Brkarić, naravno, nikada nisu odbijali radnike i, vjerojatno, nastojali pomoći koliko su mogli (uostalom, mnogi od njih su mjesto prebivališta imali na području Grada Labina), ali su ih isto tako redovito upozoravali da nekadašnja Općina Labin više ne postoji, da se TPS, odnosno Tila, nalaze na području Općine Sv. Nedelja, pa bi samim time logičnije bilo da se za pomoć obrate tamošnjem načelniku Mariju Blečiću.
Danas, nakon gotovo desetljeća i pol iz Dubrove dolaze puno optimističniji tonovi, otvaraju se nova radna mjesta, TPS polako vraća staru slavu, pa i labinski političari sve češće zaboravljaju da je Industrijska zona Dubrova na području Općine Sv. Nedelja, a ne Labina. To su, očito namjerno (jer u Svetoj Nedelji na vlasti nije IDS), «zaboravili» i u županijskoj službi koja je organizirala protokol posjete župana Jakovčića i ministra Polančeca TPS-u, pa je među govornike uvršten labinski gradonačelnik Tulio Demetlika, a načelniku Svete Nedelje Srećku Mohoroviću nisu osigurali ni stolicu, već je sa svojim zamjenikom Encom Mohorovićem stajao uz prozor. Ali je zato u prvom redu sjedio Tulio Demetlika, kome je jedina funkcija bila «gradonačelnik susjednog grada». Čak je i Valter Poropat, koji je u TPS došao kao član Županijskog poglavarstva zaduženog za gospodarstvo, sjedio jedan red iza Demetlike.
Kada već spominjem Nedešćinu, nedavno nam se obratila grupa roditelja budućih prvašića, koji žele da im djeca kao glavni strani jezik uče engleski jezik. Naime, osnovne škole u Nedešćini, Sv. Martinu i Raši (koju sam i ja pohađala) jedine na Labinštini kao glavni strani jezik već desetljećima imaju njemački jezik. Budući da Klara Švraka, ravnateljica škole u Nedešćini već godinama, unatoč protestima roditelja, inzistira na njemačkom jeziku, roditelji su se obratili našem mediju za pomoć. Mi smo pismo roditelja objavili na našoj internet stranici www.novifoji.com, a za tiskano izdanje zatražili smo i izjavu Klare Švraka.
Odgovor koji smo od nje dobili ući će u anale najglupljih odgovora koji je ikada neki javni djelatnik uputio nekom mediju. Naime, na pitanje hoće li se od iduće školske godine u OŠ «Vitomir Širola Pajo» Nedešćina kao glavni jezik učiti njemački ili engleski jezik, gospođa Švraka je odgovorila da je na sjednici Učiteljskog vijeća o tome donesena odluka, ali da nam neće reći kakvu odluku i još je naglasila da je to učinila namjerno. „Roditelji mogu informaciju o učenju jezika svakodnevno dobiti u školi, a ne putem medija», rekla je. Njezin je odgovor glup iz nekoliko razloga. Prvo, škola u Nedešćini nije njezino privatno vlasništvo pa da određuje koje će informacije davati javnim glasilima. Drugo, nismo mi pokrenuli pitanje jezika, već roditelji koji ne žele da im djeca uče njemački jezik. I treće, da su roditelji imali normalnu komunikaciju s ravnateljicom škole u koju planiraju upisati svoju djecu, vjerojatno se ne bi bili ni obratili Novim fojima.
U nedostatku jakih političkih tema političari u Općini Sv. Nedelja sada su izmislili novu priču - kamenolom Šumber. Neki, potpomognuti mojim kolegama novinarima, čak postavljaju alarmantno pitanje: «Hoće li kamenolom u Šumberu postati novi Rockwool?». E, to mi je stvarno zanimljivo. Kamenolom u Šumberu postoji već nekoliko desetljeća, zadnjih 15-ak godina diljem Istre organizirano je na desetke prosvjednih akcija protiv raznih kamenoloma, potpisivano je nekoliko peticija, a u neposrednoj blizini Šumbera, na samo 2 kilometra zračne udaljenosti, samo lani je organizirano nekoliko protestnih skupova. Nikada, ali doslovno nikada, nitko, ali zaista nitko niti jednom rječju nije spomenuo kamenolom Šumber. I gle, čuda, samo mjesec dana nakon što je kamenolom preuzeo Holcim, svima je odjednom počeo smetati. Zanimljivo je da je kamenolom iznenada počeo smetati čak i onima koji su prije nekoliko godina bivšem vlasniku kamenoloma vrlo rado prodali svoje terene i na tome, vjerojatno, lijepo zaradili.
Ovih je dana priča o navodnom ilegalnom dječjem vrtiću Kristine Đurović, predsjednice Općinskog vijeća Pićna, dobila i svoju pravosudnu dimenziju. Naime, nakon jedne anonimne prijave, Ured državne uprave zabranio joj je daljnji rad s djecom u igraonici koju je organizirala u sklopu svoje obiteljske kuće u Kukurinima. To da Kristina Đurović vodi ilegalni dječji vrtić naša je novina znala još prije godinu dana. Nakon te informacije i osobno smo posjetili igraonicu u Kukurinima, ali smo, vidjevši da su djeca dobro zbrinuta i da se tete o njima lijepo brinu, samo objavili fotoreportažu o tom privatnom vrtiću. Nismo tada htjeli otvarati tu temu jer smo smatrali da Kristina taj posao radi u najboljoj namjeri (drugo je kada netko nešto radi bez dozvole da bi ostvario neki ekstra profit). No, čudi me da se Kristina onda, iako je i sama znala da ne radi po zakonu, išla uplitati u politiku, gdje je izvlačenje prljavog rublja političkim protivnicima redovna pojava.