(In)direkt Novi foji, broj 60 28.3.2008 8:19

Halo, halo: Orao zove jastreba

Prije dvadesetak dana agilni se labinski sportski djelatnik Alen Paliska u svojoj kolumni 3xV (Veni Vidi Vici) na labinsport.comu dotaknuo, na prvi pogled, za sport periferne teme, informatizacije. Poanta kolumne naslova 3xW (World Wide Web) sažeta je u zaključku: „Svaki bi sportski klub na Labinštini trebao imati vlastitu web stranicu".
Tko ne poznaje Palisku mogao bi po onoj narodnoj: „Ne laje pas radi sela, već radi sebe", pogrešno zaključiti kako labinski „Artur Takač" navodi vodu na svoj mlin. Ali tko Paleta dobro zna posvjedočit će da je taj mladi sportski entuzijasta već izradio nekoliko besplatnih internet stranica za labinske sportske klubove i udruge (NK Rabac, MNU Labin, SD Albona....) i rado bi, kad već nije u prilici novčano onda barem znanjem podupro još više njih.
No, u labinskoj zbilji Paliska sa svojim progresivnim idejama, jedriličarskim rječnikom spada u klasu Optimist. Naime, sportski klubovi Labinštine najčešće funkcioniraju kao komunistički pokret u Kraljevini Jugoslaviji, u totalnoj ilegali. Čast izuzecima, ali za većinu odnosi s javnošću postoje samo kad istu treba obmanuti, novinari su uglavnom tretirani kao nužno zlo, dosadna „njuškala" koja zabadaju nos gdje im nije mjesto. A Paliska bi im svima web stranice kao standard nametnuo niti svjestan da u eri e-maila samo tri kluba na cijeloj Labinštini imaju faks uređaje, od kojih, usput rečeno, jednome telefon već pola godine ne radi.

INVALIDSKA REPORTAŽNA KOL(IC)A
Iz klubova će se patetično braniti hipotetičkom krilaticom o besparici, treba djeci osigurati panine, korijere..., no prava istina je da nadležni nemaju ni volje ni želje a najmanje hrabrosti prihvatiti nove trendove. Većina njih još uvijek se najbolje snalazi u sustavima za vezu koji ne ostavljaju nikakve pisane tragove. Navečer mole da se objavi kako podnose neopozivu ostavku a ujutro tvrde da im je sve to „napakirao" zločesti novinar.
U Plominu „upucaju" osamsto tisuća, u Potpićnu 1,2 milijuna kuna, a u Čepiću u pola manje, svi za adaptaciju svlačionica, a niti jedan objekt nema telefonsku liniju. Sve u eri „milijun" tele operatera, koji vas naprosto vuku za rukav samo da potpišete ugovor. Ruku na srce, kad su novinari u pitanju barem su u tim nižerazrednim klubovima maksimalno korektni i susretljivi, ali GSM sustav:„orao zove jastreba", osim što je obostrano skup sa sobom nosi i rizik da u svom izvješću prekrstite najmanje jednog suca i par gostujućih igrača, pod uvjetom da sve domaće dobro poimenično poznajete.
Idete li izravno na utakmicu, tek tada ste u problemu. Ako nemaju faksa kako će tek fotokopirni imati, nemaju li njega do kopije zapisnika će te jedino uz debele privilegije i moljakanja. A ako ni vezu kod tajnika nemate ostaju vam vlastite uši i dešifriranje glasa službenog spikera iz zvučnika poput onih na peronima željezničke stanice u Pržogrncima. Strujni priključak za pokretno računalo jedino možete dobiti na utakmicama MNK Potpićan 98, jer će vam ga ljubazni domaćini produžnim kablovima osigurati. O posebnim prostorima za novinare možete samo maštati, pa je na labinskim sportskim objektima privilegij biti novinar-invalid, barem imate svoju stolicu na koju nitko, u poluvremenu ili dok ste tamo gdje i car ide sam, neće sjesti.

NK RUDAR - C'EST MOI
Osim što su uglavnom svi u tehničkom pogledu još u kamenom dobu, u znatnom broju klubova pojedinci su i u vlastitim „glavama" u dalekoj prošlosti, najmanje u eri Luja XIV. Istina francuski Kralj sunca je izvikivao:"Država - to sam ja", pa se labinski kraljevi lopte s uzvikom "klub - to sam ja" čine neusporedivo skromniji. Nekim usijanim glavama do javnosti je stalo kao do lanjskog snijega, dovoljni su oni sami sebi. Na cijelom zapadnom Balkanu još ćete vjerojatno samo u Labinu sresti glasnogovornika kluba koji ne komunicira s novinarima i to zbog osobnih animoziteta. Tu ne postoji definicija: družba je družba - služba je služba, jer se pojedinci sa svojim egom, visoko izdižu iznad interesa klubova koje predstavljaju. Ovdje nije grijeh napisati Ćiri Blaževiću da je peder, ali usudite li se za Borisa Milevoja ustvrditi da forsira starije igrače neće se na vas ofenditi samo dotični već i Dalibor Zupičić, koji se, iako imenom nije prozvan, zbog dvije-tri sitne bore na čelu prepoznao u toj novinarskoj konstataciji.
Napišete li za Jakova Modrušana da je putem novina optuživao Silvana Vlačića kako novac iz šumberskog kamenoloma „pere" kroz nogometni klub u Nedešćini, najmanje će vas mjesec dana nakon toga razni „tekliči" danonoćno upozoravati na Bepijevu čvrstu nakanu da vlastitu čast putem Suda od novinarskih neistina zaštiti.

NEKI ŠALJU E-MAIL, NEKI U P.M.
Par navedenih primjera samo je kap u moru obmana i laži, u režiji labinskih sportskih moćnika od kojih značajan broj nema minimum elementarne kulture kad je ophođenje s novinarima i medijima u pitanju. Kako se stjecajem okolnosti u Rapcu krajem svibnja i početkom lipnja, u organizaciji Fly sailing cluba iz Opatije održava Otvoreno prvenstvo Europe u jedrenju u klasi Leteći Holandez, odlična je to prigoda da dečki iz Opatije nekim labinskim usijanim glavicama održe i tečaj ophođenja s novinarima. Naime, potpisnik ovih redova igrom slučaja je u „šetnji" po sajber bespućima naišao na podatak o organizatoru tog prvenstva. Na poslani e-mail, koji je sadržavao dvadesetak pitanja odgovor je stigao u roku sutra ujutro i jedino nije sadržavao dio vezan za pitanje, koliko to košta i tko to plaća. Napisah tekst sa svim činjenicama iz pristiglog maila uz kratku konstataciju, i to negdje pri samom kraju: „Iako smo ih to pitali nismo dobili jedino podatke vezane za konstrukciju financiranja". Najviše pola sata nakon objave, javila se e-mailom glasnogovornica Jedriličarskog saveza Hrvatske, sa „brdom" potrebnih informacija. Nismo stigli do kraja pročitati njezin mail a već je stigao i onaj iz Fly sailing cluba iz Opatije s točnom cijenom koštanja cijelog natjecanja te za sada osiguranim sredstvima.
U Labinskoj zbilji to izgleda ovako: Gradsko poglavarstvo odobri MNU Labin 14,7 tisuća kuna. U MNU Labin to opravdavaju kao sufinanciranje sudjelovanja labinskih momčadi od strane poglavara im, i to sa 700 kuna po svakoj. Prvo podijeljeno s drugim daje 21, što bi značilo da je od 30 momčadi sudionica na Zimskoj ligi, čak 21 bila sa područja gdje Tulio Demetlika vlada. A činjenice govore da ih je samo njih 12 igralo. Da se kojim slučajem rukovoditi kao u slučaju opatijskog Fly Sailing cluba, pa da se, ne daj Bože, zatraži tumačenje oko cijele stvari od predsjednika MNU Labin, sasvim sigurno isti vam ne bi poslao e-mail, već vas osobno u p.m.
Pošto smo s Paliskom započeli, red je da s njim i završimo. Javno je kao tajnik obećao da će se Skupština MNU Labin održati unutar mjesec dana. Bilo je to 3. ožujka 2008. godine u 14:44 sati. Ne dvojimo da je Paliska čovjek od riječi, ali problem može nastati ako i njega predsjednik zbog toga pošalje, znate već gdje.