Batude Novi foji, broj 63 30.6.2008 11:42
Nogomet nije samo muška zabava
Ovu ću kolumnu, nažalost, započeti jednim tužnim događajem, preranom smrću gradskog vijećnika Lučana Frankovića, koja me jako pogodila. Voljela sam se družiti s njim, osobito otkad je bio politički aktivan, popiti kavu u «B baru» i saznati nešto novo i korisno. Znao me puno puta nazvati na telefon, dati dobre ideje za novinu, sugerirati mi neke teme i sugovornike, a mnogo mi je puta doslovno otvorio oči za neke stvari. Obavezno bi me nakon izlaska novine nazvao i komentirao ovu kolumnu. Sjećam se kako sam jednom bila jako sretna kada me nazvao i sav ushićen kazao: "Pogodila si baš u srž problema, kako da son ja to napiso." Jako mi je žao što Lučano Franković više nije među nama. Bio je dobar prijatelj, koji je mnogima, kao i meni, i privatno pomogao. A mogla sam od njega još toliko toga i naučiti.
No, kao što se u životu lijepi događaji ciklički izmjenjuju s onim manjem lijepim, tako ću i ovu kolumnu nastaviti u vedrijem tonu. A nogometna euforija koja je ovaj mjesec zahvatila čitavu Hrvatsku, pa tako i Labin, i nikoga nije ostavila ravnodušnim, jedna je od takvih, ljepših tema. Iako, za razliku od svog kolege Nenada Čakića, koji sa svojim prijateljima «vatrene» prati na gotovo svakoj utakmici, pa tako i na aktualnom Euru, ja utakmice gledam u fun zoni svog televizora, uzbuđenje koje pritom doživljavam nije nimalo manje. Oblačenje kockastog dresa i to ne samo sebi, već i svom ljubimcu, mopsu Budimiru, uobičajen je ritual uoči svake utakmice naše repke.
Mislim da danas, ne samo kod nas, nego i drugdje u svijetu, više ne vrijedi fraza da je «nogomet zabava isključivo za muškarce». Ne znam što je tomu razlog, možda je taj što današnji nogometaši više paze na svoj izgled nego nekada, pa postaju idoli i mnogim djevojčicama i djevojkama ili što je nogomet postao puno televizičniji nego nekada, ali znam po sebi da nekada nisam ni znala tko igra za moju reprezentaciju (tada Jugoslaviju), a danas mogu izdiktirati čitavu 11-oricu.
No, u čitavoj toj euforiju jako su me rastužili neki komentari, srećom usamljeni, na našoj internet stranici novifoji.com. Žalosna je činjenica da neki Labinjani ni 16 godina od osamostaljenja još uvijek ne mogu prihvatiti činjenicu da žive u Hrvatskoj, a ne u nekoj drugoj državi. Naravno, «veliki junaci» to mogu napisati samo anonimno, za nešto više od toga ipak nemaju hrabrosti. Za tako nešto napraviti pravi muškarac treba imati i neke druge atribute, da ne pišem koje, a mislim da takvima to ipak nedostaje.
Komentari takvih i sličnih «junaka» potakli su posjetitelja naše internet stranice, koji se potpisuje s GV, na zanimljivu repliku, pa je u cijelosti citiram. «Prošetao sam malo po raznim portalima gdje je tema EP u nogometu», napisao je on, pa nastavio: «Vjerujte mi, ni na srpskom portalu B92 nisam vidio toliko ružnih riječi protiv Hrvatske kao kod nas na Labinštini. Toliko mržnje, ksenofobije, rasne diskriminacije... Novi foji se trude brisat "bolesne" i to je pohvalno. Kajinu i društvu iz IDS-a su puna usta o toleranciji i multikulturalnosti u Istri. Ovi njihovi iz Labinštine, koji se hvale da su za IDS to očito ne poštuju. Siguran sam da se zastupnici u Saboru, naši Labinjani Miletić i Brkarić s njima ne slažu i da podržavaju Vatrene.»
Kolumnu ću završiti s političkom pojavom koja je sve prisutnija na Labinštini, a od koje me, ružno je reći, ponekad hvata mučnina. Riječ je političkim savezima i paktovima dojučerašnjih «smrtnih neprijatelja». Kada se samo sjetim što su sve Klaudijo Lazarić i Valdi Runko govorili jedan protiv drugoga uoči izbora za Općinsko vijeće Kršana 2005. godine, a onda su nakon izvanrednih izbora dogovarali koaliciju. Još bi samo trebalo da saveznici sada postanu Lazarić i Terković, koji su se nakon izbora jedva i pozdravljali.
Slično je sada u Pićnu. Do jučer ljuti protivnici, Branko Ružić i Ivan Smilović, sada odjednom nešto pregovaraju, a slučaj Bernarda Benazića, koji je u godinu dana triput promijenio svoj stav o Branku Ružiću, da i ne spominjem. U tu grupu spada i Bruno Hrvatin, koji je uoči prošlih lokalnih izbora javno rekao da će njegova stranka s labinskim IDS-om koalirati jedino ako Tulio Demetlika ne bude njihov kandidat za gradonačelnika. I evo ga sada, nekoliko kancelarija do Tulijeve, kao da se ništa nije dogodilo.