Pipica Novi foji, broj 63 30.6.2008 11:45
Narod je sa zaštupidon s balonon da nanke ne gre za ten kako se kreševa
Ni bogat ona ki ima se, već ona kemu niš ne fali. Bi reć da ti dnevi jedinemu od nas nanke vlosa ne fali. Se je va crveno beleh kvadratićah, pa se ne bin cudi da su tako panolini i fudrini piturani. Pol Hrvotski je obuceno va majeti od našeh đogadori. Saka nin cos, za sprovega so se pokuzali. Vidite koliko malo narodu treba da bude kuntenat. Si naši političari i ministri ne revojo to napravit, da živeju miljor let.
Kako bilo da bilo, vragi su šegovi. Narod je sa zaštupidon s ten balonon, tako da nanke ne gre za ten kako saki don se kreševa. Dokle si misle na balon, oni su već por puti krešili benzin, butižeri kruh, a sada su krešili i korent, pero jedini ne zno koliko za kega. Tuka će siromahi opet najhuje pasat, a najviše oni ki imaju puno dece. Kada bi ljudi šli vonka na placi koko sada kada naši đogadori dobevaju, forši bi se vragi malo zamislili. Dobro da imaju takov narod kega se more z dve dobijene partidi kuntentat. Puno njih se hlodi i tepli na korent, a pokle tega krešimenta će hi pot i va hlode pasat. Lahko je samo buton pretisnut, a drevo dok pride va špahar treba por puti kroz ruki pasat. Neće pasat dugo, pa će i drevo krešit.
Tako je to poli nas, jedon put tece zec, a jedon put brek. Si gledaju kako će nedere co zgrabit, a kako će drugemu bit, jedinega ni briga. Bi rekli, najbolje se napit, pa ako niš, baren va teh por ur na niš ne pensoš. Pero ki peljo pokle tega, mora bit trdo zbujen. Sada po noven moremo opet pit do 0,5 promili, a s ten se sigurno nećemo napit. Malo son se zobi, pišen koko da ja iman patent.
Sipeta je farmo policjoto i bi je baštanca pijon. Do mu je puhat va tuturetu. «Šlovek moj, vi ste trdo pijani i sada ću van zet tri bodi». «Vero zamite, i dajte hi Rudaru ošto njimi vajka fale».
Vi ki peljote dobro preštejte ca vas ceka ako napravite kakovo žbaljo na ceste. Za neke stvora ćete plotit više nego da zmastite Pipico na ceste, ka vajka hodi. Paržoni su tako i tako krcati, i puno je oneh ki cekaju red za poć nutra. Po ten njihoven, za saku drugu stvor prete s pržonon, tako da će fila bit od Labina do Pula.
Znote ca me je pito jedon vlah? Zoc brek od Vlašiji do Most Raši moše z repon, a pokle rine rep med nogi? Ošto Labinjani sakomar rivaju nos.
LABINSKE KONTI
Kad son već poli Raši, kapo od općini propjo nima mira. Ni mi nanke cudno da je tako osure. Pret malo je ime dela s tovarami, a sada ima s ljudami. Šlovek ne zno ca je huje. Ako neste znali, i tovor more osuret. Va jenen meste je bi taramot. Pokle por don so nošli tovara sega zagrnjenega met matonami. Siromah, od stroha je osure više nego ja. Poli tovara manje više ne znoš ca misli, pero, neki ljudi da malo misle neke stvora ne bi storili. Konti na Dubrove se organizoju već kvarnor let i to već tići znoju, ošto ta don švico na balon. Neki se je spameti sejni don organizat drugo fešto na sejnen meste na sejno uro. Ja ne zamerin njemu, nego onemu ka mu je to dopusti, ošto on to dela za šoldi zgrnut, a balunci od Raši delaju to od srca. Tako i tako nan se smejijo za neke stvora, a to ni za se smejat, nego za plakat, ko ne i za narekovat. Ca će reć naši Merikani kad pridu doma za sprovega, poli nas neki ni normalan.
Kad organizon feštu Pipica, gledan da ne bude sejni don kada i Konti, tako da moji preteli od Meriki rivojo na jeno i drugo fešto. Koliko son cu, to leto će Konti bit va šatore va Raše. To van je sejno ko kad su Merikani stirali Indijanci va rezervat. Tako i tako se naš zajik se više zatira. Domoće besedi i domoće kanconi se je manje cut, a kad se trefe još takove štupideci, šloveku paso volja za bilo ca organizat. Aršijani, ne dojte se. Dok je vas i Zlateli, balon će se sos i toncat na ti kraji, a oni ki delaju kontra tega i huhtijo samo za šoldi, neka se trdo zamisle.
Hitimo jeno na balon. Mići je ulete va kamaro i nojde mater na oce. «Mama, ca delaš?» «Sine moj, moran ocu spuhat ta balon». «Ne trebaš se mucit, jutre će prit suseda Luce, će se hitit na kolena i opet će ga napuhat».
PUHAČKE BANDE
Puhalo je anke deboto miljor ljudi na rive va Rapce i to od cile Istriji, Toliji i Sloveniji, ma sejno ni rivalo zbudit Labinjani i Rapčani. Vide son kako je podestota bilo sron pred njimi, pero je anke mene. Onako lepe bandi, lepo vreme, a na pocetke ni bi nanke ki zapljeskat. Siromahi so morali sos više zose nego za drugega. Na velo žalost, to je šlo poli nas na kroniko i to će se teško kambjat. Bi reć da smo mi va neken drugen svete i da valjo samo ono ca plotiš.
Šperojmo da će poć na bolje, ošto huje ne more bit. Si smo mi za nešto krivi. Tako je i mići Tonić vajka za se va kuće bi kriv. Jedon don dok je otac bi na kampanje, je priša šontol Frane, pa je mat otroka poslala vonka. Kurjož Tonić je šo kukat na kljucanico i vide kako šontol kaleva bargeši. Sa prestrašen je zajno za ten šo tekuć na njivu zvat oca. «Ćaća, ćaća, greš zajno doma!» «Kega vraga me vopiš? Ca ne vidiš da iman dela?» «Greš zajno doma da i ta put ne buden kriv!» «A zoc biš ti mora bit kriv.» «Vero, ku se šontol Frane posere va kamare nemoj me tuć!»
Koliko son ja kriv, pišite, samo me nemojte tuć.
Vaš PIPICA