(In)direkt Novi foji, broj 63 30.6.2008 11:46

Egzodus mladih labinskih sportaša

Gotovo svaki tjedan čitamo o novim rezultatskim dosezima pulske, a nekad labinske atletičarke, Barbare Belušić. Djevojka, koja je doslovno otjerana iz labinske atletike, neumoljivo krči put prema narednim Olimpijskim igrama. Za to vrijeme čast labinske atletike brane veterani u poodmaklim pedesetim godinama, Mile Grozdanić i Roberto Vojić. Posljedica je to ukupne nebrige prema vrhunskim sportašima koja vlada u labinskom sportu. Osobno mi je Barbara priznala prije odlaska u Pulu: „Da mi je netko ponudio dvije tisuće kuna mjesečne stipendije nikad nigdje ne bih išla". Porazna ispovijest da ne može biti poraznija, posebno zna li se da je Belušićka diplomirana ekonomistica i diplomirana atletska trenerica.
No, to društvu iz Albone očito nije bilo dovoljno, ustvari bilo im je previše. Samoukom treneru Zidariću, Barbara je bila prevelika prijetnja u svakom pogledu, po pitanju budućeg trenerskog statusa najviše, pa ju je u suradnji s Kodrinom preselio u Pulu. A bila im je zlatna koka, redovito su godišnje od Saveza sportova, na razno, raznim novčanim naknadama, na osnovi njenih rezultata „pobirali" po 20-ak tisuća kuna, njoj naravno nisu isplatili ni ono što su joj obećali, a kamo li što je zaslužila.
Samo je ovaj primjer dovoljan da labinski Savez sportova konačno počne izravno plaćati stipendije za vrhunske, kategorizirane sportaše. Ne treba izmišljati toplu vodu, dovoljno je primijeniti pravilnik o tome od Saveza sportova Istarske županije.
U svim klubovima treneri u nižim uzrastima izražavaju veliku zahvalnost roditeljima. Kažu, da nije njih ne bi se mogli ni natjecati. Ako roditelji organiziraju prijevoz na utakmice, prehranu, kupuju sportsku opremu i uz sve to plaćaju i upisninu od sto kuna onda se opravdano zapitati kamo ide gradski novac koji je za to namijenjen. Novi razlog da Savez sportova izravne uplate na račune klubova svede na najmanju moguću mjeru, jer je više nego očito da se novac troši nenamjenski.

TALENTI ODLAZE, TRENERI OSTAJU
Iluzorno je očekivati kako je moguće zadržati sve sportaše da ne odu u veće i ambicioznije sportske sredine, ali vrijedi pokušati. Trebalo bi barem zadržati one koji su prisiljeni otići „za sitniš". Poput Barbare, u Pulu će zbog dvije tisuće kuna i Ana Jajčević, vrlo vjerojatno i Josipa Jelica. Ako ne ove, onda naredne godine sigurno. Put Zagreba se spremaju mladi rukometaši Luka Stepančić i Andrej Franković, već je u Poreču Vladimir Gruičić. Biciklisti Luka Grubić i Mauro Hrastnik odavno su u Pazinu.
Druge sredine nam uzimaju mlade talente, a za uzvrat nam daju igrače na zalasku karijere, poput ovogodišnje akvizicije Mladog Rudara, Igora Pejića. Da su u Mladom Rudaru po pola Pejićeve naknade dali Stepančiću i Frakoviću teško da bi oni još razmišljali o napuštanju Rudarske. Ali u Labinu je izgleda „zločin" adekvatno novčano stimulirati mlade talentirane sportaše, pa ne treba čuditi što se sve počinje vraćati kao „bumerang". Nastavili li se ova destimulativna politika u kojoj starci „pojedu" sav novac mladima, odlasci u druge, sportski ambicioznije sredine, poprimiti će razmjere egzodusa.
Najtragičnije je da su mladi počeli napuštati labinski sport već u kadetskom uzrastu. Zanimljivo je da labinski treneri za razliku od sportaša nisu tražena „roba". Izuzme li se osamljeni slučaj Valdija Šumberca, kome su dobri rezultati u Labinu bili preporuka za angažmanu u Puli, nijedan drugi nije zavrijedio poziv iz drugih sredina. Davor Radmanović, Suazana Golja, Adriana Prsenjak i Igor Terzić trenerske su karijere započeli van Labina, uglavnom u produžetku igračke.

KAD TREĆE POSTANE DRUGO
Da se labinski sport nalazi na stranputici i da je u procesu permanentne erozije najbolji je primjer ovogodišnja Kvarnerska rivijera. Umjesto da se suoče s evidentno lošim stanjem u nižim uzrastima i da kao jedini dugoročni izlaz iz te situacije daju prigodu vlastitim igračima, na kojima počiva budućnost kluba, „trust mozgova" u Zelenicama posegnuo je za „tuđim perjem". Pod Rudarevu su zastavu pozvali, ni manje ni više, već sedam igrača iz drugih klubova. Bilo im je malo pozvati samo one koji su ponikli u Rudaru, već su pozivnice uručili čak trojici Porečana. Porazna je to činjenica koja jasno upućuje kako je pojedincima u Zelenicama važna samo osobna promocija. U svojoj samoljubivosti čak su i treće osvojeno mjesto „prekrstili" u drugo, odmah smo iza Dinamo, od hrvatskih klubova kažu.
A prvi „račun" za kićenje tuđim perjem nije trebalo dugo čekati, stigao je samo tri dana nakon osvojenog „drugog" mjesta, a što je najgore nije konačan. „Viceprvaci" Kvarnerske rivijere u Žminju su „popili" 11 komada. Poraznije od pune mreže bila je činjenica da Labinjani u zapisniku nisu imali jedanaest, već samo deset igrača, nije bilo nekoliko uvrijeđenih s Kvarnerske, od kojih su neki najavili i konačni odlazak iz Zelenica.
Slična je situacija bila i s kadetima koji su, također s igračem manje, primili rekordnih 8 golova. Nedvojbeno je da se sustav počeo urušavati iznutra i da je potrebno pod hitno napraviti zaokret u radu s nižim uzrastima. Naredna će sezona biti pravi pokazatelj stanja u nižim uzrastima NK Rudar, sasvim sigurno na površinu će isplivati sva nebriga koja se posvećivala radu s mladima zadnjih godina.

VRČ NA VODU IDE DOK SE NE RAZBIJE
Da bi zadovoljili formu, kadetima će skrpati juniorski sastav, pionirima kadetski, mlađim pionirima pionirski, a prednatjecateljima mlađe pionirski. Nitko neće biti u sebi pripadajućem uzrastu. Gotovo je sigurno da će naredna sezona za najmlađe u Zelenicama biti rezultatski frustrirajuća. Trebat će puno znanja, pedagogije posebno, da bi se izašlo iz ove teške situacije, sa što manje stresova za svu tu djecu, koju u ovom uzrastu sa sobom nose loši rezultati. Izvjesno je da će gotovo svi igrati protiv, u prosjeku dvije godine starijih, suparnika. Upravo zbog toga situacija se najslikovitije može opisati s „pokojnik ili pukovnik". Prebrode li krizu koja evidentno slijedi u naredne tri,četiri godine u Rudaru mogu očekivati da ponovno zasja „sunce".
Nažalost, uprava kao da još nije svjesna ozbiljnosti situacije u kojoj se klub nalazi. Potpuno su usredotočeni na prvu momčad. Stječe se dojam da u Zelenicama baš i nije nikoga previše briga što će mladi kovari naredne sezone u gotovo svim selekcijama biti „kanta" za napucavanje po Rovinju, Taru, Žminju.... Bitno je da igraju jer je to uvjet trećeligaškom statusu, tako i tako sve će to „ušminkati" naredna Kvarnerska za koju će Uprava nedvojbeno ponovno posegnuti za pojačanjima sa strane.
Krajnje je vrijeme da i Savez sportova prestane „žmiriti" na katastrofalnu situaciju u labinskom sportu. U neke bi klubove doslovno trebali uvesti „prinudnu upravu" i tako spriječiti nenamjensko trošenje proračunskog novca, kojeg i onako uvijek nedostaje, i nikad ga neće biti dosta. Ali barem da se onaj raspoloživi rasporedi na pravedan i djelotvoran način. Moraju napokon stvoriti situaciju da se novac poreskih obveznika ne dijeli, kao do sada prema simpatijama i raznoraznim podobnostima, već isključivo na osnovi pravilnika s jasnim kriterijima.

FORŠI PIPICA POMORE
Tako slabo situacijo va labinjonsken sporte forši bi moga šalvat samo jedon šlovek. Rešpeta ima ošto je bi podeštot Labina više nego Demetlika i Hrvatin skupa, magari još ni rivo Brkarića ka je šlovek za vajk. Potrefili ste, dela se o Darku Bateliću - Pipici ka mi je va svoje zadnje kolumne do dozvolo da napišen por besedah po domoće. Poradi tega, a anke za to jer bin rada da me Pipica dobro kapi va ove delikate situacije, ze son Marjanetov „Gonan po naše", kega mi je pokloni presidente od našeh labudicah Boris Belušić. Znon da će me Pipica kapit ko storin kakovo žbaljo, a fala mu ca ni isko audio zapis. Zato jer je Krešimentić lone važgon, Pipica slobodno more, kad pride na vlast, krešit beci za sport od gradskega takujina, bar na pit posto, a pusta za drugo leto storit od salveti. Treba storit velega pusta i potrošit se salveti va Labine, da onijisti na vlasti ne bi mogli opet beci za svoje tri svete kravi delit za stolen va Velo kafe. Pipica bi anke „Kvarnersko rivjero" treba prehitit va drugi mesec, ošto onaput valja ne bi dopodeštot od Baje priša na prijam poli labinskega podeštota va krotkeh bargešah. Valja bi sporadi buri onaput cuvo svoja joja.