Na prosvjedu protiv Rockwoola više od tisuću ljudi31.8.2008 16:43
„Ne znamo u čemu, odnosno kolika je naša korist od ove tvornice, osim što će minimalni iznos šteta na naše zdravlje, koju bismo mi u svrhu sveopćeg boljitka trebali podnijeti trebala iznositi preko pet milijuna eura godišnje. Vrijeme je da se konačno počne poštivati mišljenje struke (liječnika, biologa, stručnjaka s područja poljoprivrede) i da se u rješavanje ovog problema uključe stručnjaci čije je mišljenje do sada bilo isključeno", rekla je Matilda Ilić, predsjednica Udruge „Naša zemlja" na prosvjednom skupu protiv Rockwoola, održanom na platou ispred tvornice 31. kolovoza. „Ukoliko se budu poštivala pravila struke, a i zdravog razuma, nadamo se da će se znanstvenim činjenicama dokazati da je ogorčenje građana opravdano, te da je jedino pravedno rješenje zatvaranje tvornice. Ukoliko budemo ignorirani kao do sada ili nas budu pokušali izigrati bit ćemo prisiljeni sami ostvariti svoje ustavno pravo na zdravi život iako su za to u nekim uređenim društvima zadužene institucije sustava, pa kome to služilo na čast, a kome na sramotu", rekla je Matilda Ilić.
Prosvjedu protiv Rockwoola odazvalo se preko 1.000 građana, a neki su govornici baratali i s brojkom od gotovo 2.000 ljudi. Prosvjednici su se počeli sakupljati oko 11 sati ispred „Enigme" u Potpićnu, a onda je čitava povorka pješice krenula prema tvornici, gdje je napravljena improvizirana bina s razglasom.
Matilda Ilić je svoj govor započela rečenicom kako im je dosta ignoriranja od strane vladajućih političkih struktura u Županiji, ali i državi, te da su svi zaboravili kako je ideja dolaska ovakve vrste industrije u ovaj kraj nastala daleko od Istre, te da ti isti birokrati koji su u njihovo ime donijeli takvu odluku sjede po svojim uredima u Istarskoj županiji ili po različitim ministarstvima u Zagrebu.
„Ukoliko, draga gospodo", nastavila je Matilda Ilić, „niste znali dosta nam je laži koje ste nam servirali kako bi ovakva tvornica uopće zasjela u naše dvorište, a dosta nam je i laži vezanih uz zdravstveni učinak tvorničkog dima i tko zna kakvih dodataka na naše zdravlje. Licemjerne su tvrdnje odgovornih iz Rockwool Adriatica kako je ovo društveno odgovorna tvrtka koja se je do nedavno deklarirala kao spasitelj pićanske zabiti, a sada je kao naše najveće bogatstvo. Gospodo iz vlasti, a i iz Rockwoola, moramo vam poručiti kako smo mi bili bogati i bez vas. Imali smo nešto što se je generacijama prenašalo s koljena na koljeno, a to je naša zemlja, natopljena znojem i krvlju težaka koji su generacijama prehranjivali svoje obitelji. Pitanje je da li bi ovakva tvornica ikad zasjela u naš kaj da su naša država i županija, koje se deklarativno ponose svojom demokratičnošću poštivale nešto što se zove Arhuška konvencija koja obavezuje na uključivanje lokalne zajednice u pravo odlučivanja vezanog uz instaliranje ovakve ekološki upitne industrije.
Drugo ozbiljno pitanje je poštivanje temeljnog prava svakog građanina RH na zdravi život u čistom okolišu te države kao jamca osiguravanja tih uvjeta, što je uostalom zapisano u 69. članku Ustava RH. Mi jesmo za razvoj, ali odbijamo mogućnost da mi budemo žrtve tog razvoja. Naša je najveća greška što smo vjerovali županijskim i državnim institucijama, koje su zadužene da vode računa o zaštiti zdravlja ljudi i očuvanju čovjekove okoline. Sada svi ti pojedinci, koji su izravno kumovali dolasku Rockwoola u naš kraj peru ruke smatrajući se nekompetentnim za naš problem. Zovu nas zakašnjelom pameću jer na vrijeme nismo pročitali studiju, dešifrirali sve što u njoj piše, pronašli kompetentne biokemijske i druge stručnjake. Dim, buka i svjetlosno zagađenje bili su presudni faktori koji su nam probudili ekološku svijest i nagon za opstanak.Da ironija bude veća, velika većina njih koji su bez naše suglasnosti odlučili o našoj sudbini sada su članovi nekakvog županijskog povjerenstva koje bi kao trebalo ispraviti sve propuste koji su do sada učinjeni, a do dana današnjeg javnosti nisu poznati rezultati njihovog rada osim ako je to ponovni početak probne proizvodnje i uz njihov blagoslov. Mišljenja smo da su svi dosadašnji postupci naše županijske vlasti dio kampanje „kupovanjem vremena smiruju se strasti na terenu", ali vodi samo k jednom cilju - stvaranju još većeg nerazumijevanja i nepovjerenja prema vlasti i njezinim postupcima.
Očekivali smo tvornicu koja će poštivati prirodne resurse ovog kraja, a dobili onu koja producira nepoznate količine tekućih, krutih i plinovitih otrova. Vjerovali smo da je čista priroda i voda danas jedno od najvećih bogatstava, a mi je se odričemo u korist stvaranja profita u najprljavijoj industriji. Mislili smo kako imamo državu s institucijama koje štite interese svojih građana, a izgleda da imamo društvo koje štiti isključivo i samo krupni kapital", rekla je Matilda Ilić, predsjednica „Naše zemlje" i jedna od organizatora prosvjeda.
Nakon Matilde Ilić prisutnima se obratila Kristina Đurović, predsjednica pićanskog ogranka Ekop Istre i predsjednica Općinskog vijeća Pićna. Kristina Đurović je, među ostalim, pročitala i nekoliko anonimnih pisama žitelja Pićanštine, iz kojih izdvajamo pismo jedne 54-godišnjakinje, koja se potpisala s „Tu sam među vama".
„Gledam niz ovu ravnicu već pedesetčetvrtu godinu", započela je ona svoje pismo. „Sjećanje me nosi u moje najranije djetinjstvo, u dane kad smo kolektivno pasli stada naše stoke, na naša druženja, igre i nestašluke po toj ravnici. Od tada je prošlo dosta ljeta i mnogo se toga desilo s našim životima, a sa zemljištem na kojem danas stoji ova nesretna tvornica.
Gledam i zamišljam zelenilo kukuruza, valove zlatnog žita, ali stvarnost je zastrašujuća. Od nje me srce steže, od koje bi se i prijašnji, pokojni vlasnik u grobu okrenuo, kada bi ju vidio. Kakav je to zločin napravljen, koji su to bezumni zločinci ovako mogli upropastiti ovu plodnu dolinu? Kakvi su to monstrumi koji plodna polja pretvaraju u terene za gradnju najgorih zagađivača od kojih svijet sve više diže ruke, a istovremeno ostaju neiskorišteni kamenjari kojima naša zemlja obiluje.
Dok glad sve više caruje svijetom, a kuca i na naša vrata, mi se bahato odnosimo prema zemlji i poljoprivredi kao jednom od načina izgradnje prosperiteta ovog kraja. Tako je i jedan od naših lokalnih čelnika tvrdio kako je ta ravnica ionako zapuštena i neobrađena. Ali zašto je to tako? Zbog čega se taj isti čelnik nikada nije upitao što je on kao čelni čovjek naše općine poduzeo da se našeg seljaka potiče na proizvodnju hrane, za kojom ćemo svi skupa žuditi ukoliko se ostvare naše zle slutnje. Pitam ja tog čelnika, iako sad već bivšeg, zašto on osobno nije izorao i posijao to polje, kad već ima obraza kritizirati svoje ljude, a i sam je suodgovoran za neobrađena zemljišta i polja zarasla u korov. Zemlja je majka koja nas hrani, u njoj ćemo naći zadnji počinak, i gle zanimljivosti i gole istine, da smo je samo posudili od svojih potomaka, pa od kuda nam pravo da njima, možda i nerođenima oduzmemo ono bez čega nema života?
Drugi veliki zločin napravljen je prema ljudima. Tvornica Rockwool je tijekom svog prvog probnog rada izbacila ogromnu količinu raznog otrova, a s istom praksom nastavlja svoj rad. Najviše smo to na vlastitoj koži osjetili mi, njezini susjedi. Pitam Vas: Ako netko nekoga truje, nije li to zločin? Kako županijska i državna vlast može prelaziti preko ovog zločina? Kako ovo stanovništvo može imati povjerenja u takvu vlast koja nije dovedena da gazduje već da služi onima koji su je izabrali. Do kada će nas ova tvornica bezobzirno trovati i cinično pružati dobrosusjedsku ruku prijateljstva, ponašati se kao da su oni vlasnici ovih naših prostora, a mi smo valjda nekakvi došljaci s kojima će oni lako izaći na kraj. Kao da ih povijest niječu nije naučila.
Zato svoju tvornicu koja je građena po visokim ekološkim i tehnološkim kriterijima nisu izgradili u svojoj domovini danskoj? Zašto sada glume dobročinitelje? Kada je građena termoelektrana u Plominu bilo je protivljenja, ali se za taj pogon imalo debelo pokriće - današnji život nezamisliv je bez električne struje i tu nema alternative, osim ekološki prihvatljivijeg goriva. Za proizvod, a dakle i za postojanje ove tvornice nema opravdanja i to treba napisati debelim slovima, osim što jest ili će neposrednu korist imati šačica djelatnika, u odnosu na nepovratnu štetu koju će prouzročiti takav prljavi gigant.
Zbog toga postoji većinski stav stanovništva da se zaustavi proizvodnja, strojevi odvezu iz tvorničke hale, a zgrada i postojeća infrastruktura prenamjeni u strogo ekološki čistu proizvodnju i to bez dimnjaka koji kao aveti strše i plaše nas i svakog putnika namjernika. Drugi mogući način je zbrisati sve što je izgrađeno i teren dovesti u stanje prije devastacije i namijeniti ga za ono što se je koristio godinama to jest proizvodnji hane, što konačno mora postati naš strateški interes.
Ne vjerujemo onima koji slijepo vjeruju kako je čovjek obuzdao prirodu. Priroda se samo povlači kao ranjena zvijer da bi nam poslije uzvratila višestruko i mnogo bolnije i pogubnije nego što smo joj mi naudili. Ona jest i bit će konačni pobjednik. Dokaz tome su i katastrofalne prirodne nepogode koje nastaju kao posljedica rada zagađivača na čijem čelu se nalaze moćnici s kojima nema pogađanja, a na žalost djeluje i u našem bliskom susjedstvu.
Dragi susjedi, čak su i najnovija dostignuća u ovoj, nazovimo je najboljoj tvornici na svijetu, mjerne stanice koje prate zagađenje našeg životnog prostora najnoviji su oblici bacanja pijeska u naše oči. Dok otrovni plinovi dospiju do mjerne stanice mi ćemo već primiti svoju dozu i čemu saznanje koje će do nas stići prekasno. Drugi je razlog otvorena mogućnost manipulacija kad je u to uključen ljudski faktor.
Gospodo, nema mjesta za šalu. Sjetimo se naših pradjedova i naših očeva koji su stoljećima branili ovu nam dragu lijepu rodnu grudu. Svaki je pedalj istarske zemlje natopljen krvlju njenih dragih sinova koji su nesebično darovali svoje najdraže što su imali, ato su bili njihovi životi. Nisu žalili jer su vjerovali u sebe, svoju snagu da izbace iz istre kojekakve strane ugnjetače svih boja, znali su da lome lance koji ih sputavaju i porobljavaju.
Dragi Istrani, ova naša situacija neodoljivo podsjeća na prošlost, samo što nam je domovina Hrvatska donijela demokraciju i naše metode ostvarivanja uskraćenih nam prava moraju biti u okviru civilizacijskog ponašanja, Ustava i svih drugih zakona. Gle ironije, cilj je i dalje ostao isti kao i kod naših predaka jedino je razlika što sada mi moramo braniti svoje postojanje o kojemu trenutno odlučuje prljavi strani kapital u sprezi s domaćim modernim judama. Dok ovo pišem, na pamet mi pada tvrdnja našeg istaknutog istarskog predstavnika u Hrvatskom saboru, koji je pred nešto više od godinu dana, na državnoj televiziji izjavio kako lokalno stanovništvo oko tvornice negoduje, ali to je kratkog trajanja. Za tri mjeseca nitko više neće spominjat Rockwool. Valjda je tada mislio kako psi na lancu laju, a karavane prolaze. Mi mu poručujemo da smo još uvijek tu i poslije više od godine dana i ne namjeravamo odustati, već najavljujemo radikalnije demokratske metode ne bude li ovaj skup za nas plodonosan. Demontirajmo ekološku bombu u našem dvorištu, jer ukoliko bomba eksplodira, bit će kasno za sve nas, a i za one kojima je suđeno da dođu poslije nas.
Ne zaustavi li se i ne ukloni ekološka bomba iz našeg dvorišta predlažem blokiranje ceste Rijeka - Pula u Vozilićima, tunela Učka te dionicu ceste Rijeka - Buzet preko Ćićarije, sve tri istovremeno i to najprije na pet minuta simbolično, a ako i tada ne bude bilo rezultata onda trajno blokiranje do ispunjenja našeg zahtjeva - trajnog zaustavljanja rada tvornice kamene vune Rockwool Adriatic iz Potpićna", stoji u pismu anonimne Pićanke, kojeg je pročitala Kristina Đurović.
Potom su za mikrofonom još govorili Iride Vidaković, Leonardo Marčac, Klaudijo Lazarić, Narčizo Smoković, dr. Nikola Ivaniš iz Rijeke, Zoran Oštrić iz Zelene liste iz Zagreba, Bruno Poropat iz Rovinja i mr. Anton Josip Rupnik iz Pule.
Rupnik je rekao da su na osnovu Zakona o referendumu i Statuta Istarske županije skupili 6.651 potpisa sa zahtjevom da se raspiše referendum i da građani Istre sami odluče da li žele jednog takvog zagađivača kao što je Rockwool. Podsjetio je da do danas taj referendum još nije raspisan, a da je gtospođa potpredsjednica Vlade predsjedniku Saborskog odbora za lokalnu samoupravu na njegovo saborsko pitanje odgovorila kako je to državni interes, jer je već izdana građevinska dozvola.
„Mi poručujemo s ovog mjesta da je to istina, ali je izdana na nezakonit način i da li je tako izdana dozvola jača od Ustava naše zemlje", rekao je Rupnik. „Javnost u Istri i ostalim krajevima naše zemlje mora znati istinu, da je najveći krivac za dolazak na naše prostore jednog tako velikog zagađivača politička koalicijska vlast u Istri, na čelu sa županom. Kakvo vrijeđanje i ponižavanje građana kada sada gospodin župan tvrdi da je on bio protiv izgradnje, ali da su ljudi iz Općine Pićan tražili da se izgradi tvornica Rockwool na ovim prostorima. Prije godinu dana zatražena je tematska sjednica vezano za Rockwool, koja još nije sazvana. Zatražili smo sazivanje izvanredne sjednice Skupštine Istarske županije, na kojoj smo htjeli tajni potpisani ugovor proglasiti ništavnim, jer Skupština Istarske županije nikad nije izglasala da se takav predugovor potiše.
Gospodin župan na pet sjednica nam nije dao odgovor tko je odobrio potpisivanje takvog ugovora i čak je tvrdio da takav predugovor nije potpisan, ali kada sam ga upozorio da se kopija takvog predugovora nalazi u mom fasciklu, više nije davao svoje komentare. Moram isto izraziti žaljenje što Općina Pićan nije prihvatila naš zahtjev od početka godine, kada smo zatražili da općina poništi potpisani ugovor, jer je Rockwool grubo prekršio i nelegalan potpisan potpisan ugovor, kada je direktno u zrak ispuštao otrovne plinove", rekao je među ostalim Rupnik.
Na kraju prosvjeda Matilda Ilić je pročitala brzojave podrške koje su dobili od Eko udruge Obilić iz Rijeke Dubrovačke i Hrvatskog helsinškog odbora, koju je potpisao predsjednik dr. Ivo Banac, te se zahvalila dr. Mohoroviću.i dr. Uršiću, koji su im napravili recenzije Studije utjecaja na okoliš tvornice Rockwoola, te Beriću, koji im je ustupio svoje rezultate mjerenja zagađenosti bespilotnom letjelicom.
Među prosvjednicima bio je i pićanski načelnik Ivan Franković, pročelnik Bažon, od pićanskih vijećnika vidjeli smo Ivana Fornažara, Silvana Bulića, Veljka Brenka i Đanija Karlića, a od kršanskih, osim Klaudija Lazarića, viđeni su član Poglavarstva Silvano Uravić, zatim predsjednik Vijeća Nikola Vuksan, te vijećnici Valdi Runko, Zdravko Vidak, Elvis Bažon, Valter Fornažar, Aldo Jurasić, Boris Babić i Mersudin Smajlović. (Tekst: Eleonora Vlačić, foto: Nenad Čakić)
